Džamija na JalijiNovi Pazar
← Sva predavanja

Putovanje radi znanja

Hfz. Abdurahman ef. Kujević53:39Halka hadisa

Pokreni video

Automatski transkript (lektorisan)

6.317 riječi · oko 32 min čitanja

Automatski transkript. Napravljen je iz zvuka snimka i lektorisan, ali nije provjeren uz slušanje— moguće su greške, naročito u imenima i arapskim citatima. Mjerodavan je video.

  1. 0:00

    [učenje na arapskom]

  2. 1:09

    Dakle, ovo je halka hadisa. Hadis Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je objava, braćo draga i cijenjene sestre. I kao što kur'anski tekst ostavlja poseban dojam i poseban utisak na onoga ko ga čita, ko ga sluša, ko ga razumije, također hadisi Resulullaha Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dok ih čitamo, slušamo, komentarišemo [nejasno], ostavljaju dojam, i vidimo iz samog teksta da je to objava od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu.

  3. 1:47

    I zbog toga kažu islamski učenjaci da su oni alimi koji su se družili najviše sa hadisima Resulullaha Muhammeda, alejhis-salatu ves-selam, bili najsretniji, u smislu da su najviše donosili salavata na Poslanika Muhammeda, alejhis-salatu ves-selam.

  4. 2:07

    Tako da, kada god se spomene hadis i Poslanik Muhammed, alejhis-selam, treba donijeti na njega salavat i selam, i jednostavno iz tih kružoka i druženja će izaći bogati i uspješni.

  5. 2:22

    Ja sam ovo predavanje nazvao „Put radi traženja znanja“, a drugim riječima ovo predavanje možemo nazvati također „Najpametnija i najinteligentnija delegacija koja je došla kod Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem“.

  6. 2:42

    O čemu se radi? Prenosi Ibn Abbas, radijallahu te'ala anhu, a bilježe Buharija i Muslim, da je delegacija Abdul-Kajsa došla kod Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

  7. 3:01

    To je bilo devete godine po Hidžri. Dakle, među prvim delegacijama koje su došle kod Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bila je ova delegacija Abdul-Kajsa. I Resulullah, alejhis-salatu ves-selam, ih pita: „Menil-vefd?“ – ko je delegacija, ko ste vi?

  8. 3:23

    Oni su rekli: „Mi smo Rebi'a, mi smo iz plemena Rebi'a.“ A onda im Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – oni su došli kod Poslanika u Medinu – kaže im: „Merhaben bil-vefdi gajre hazaja ve la nedama“ – kaže: „Dobro došla, delegacijo, koja niti je ponižena, niti će se kajati.“

  9. 3:47

    Zatim oni kažu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem – nakon što im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrazio dobrodošlicu – onda oni kažu: „Ja Resulallah, o Allahov Poslaniče, mi ti dolazimo iz dalekog mjesta.“

  10. 4:07

    To je oblast koja se danas u Saudijskoj Arabiji naziva Ahsa, to je, dakle, onaj predio tamo iza Rijada, prema Bahreinu. Iz tog predjela su došli oni Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem.

  11. 4:24

    I oni kažu: „Mi ne možemo kod tebe stalno da dolazimo, jer između nas i tebe nalazi se nevjernički narod iz plemena Mudar. I jedino kada imamo priliku da dođemo kod tebe jesu sveti mjeseci.“

  12. 4:45

    Zašto? Zato što u svetim mjesecima Arapi nisu ratovali. Čak i sa najžešćim neprijateljima ne bi ratovali. I svoje krvnike i ubice svojih najbližih – očeva, braće, rodbine – Arapi nisu ni na koji način uznemiravali.

  13. 5:06

    Sveti mjesec – u tim svetim mjesecima ne bi ratovali, ne bi krv prolijevali. Kažu: „Mi možemo da dođemo jedino u svetim mjesecima, jer prolazimo tada kroz neprijateljsku teritoriju, kada je sigurnost zagarantovana. I zbog toga, o Allahov Poslaniče,

  14. 5:29

    naredi nam nešto što ćemo mi prenijeti onima koji se nalaze među našim ljudima“ – dakle, mi smo predstavnici jednog velikog naroda – „i na osnovu čega ćemo mi ući u Džennet“, subhanallah. Kaže: nakon toga pitali su ga o piću, i pitali su ga o određenim vrstama pića.

  15. 5:58

    A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je u odgovoru naredio četiri stvari i zabranio im je četiri stvari. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na samom početku: „Naređujem vam iman, naređujem vam iman i vjerovanje.“

  16. 6:15

    A onda nakon toga im kaže: „Znate li šta je iman i šta je vjerovanje?“ A oni kažu: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ A onda im Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže – odgovoru, braćo, pažnju, kako im odgovara Poslanik – kaže: „Vjerovanje, ili iman, je da svjedočiš da je Allah, dželle šanuhu, jedino istinsko božanstvo koje zaslužuje da se obožava, i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslanik, da obavljaš namaz, da dajete zekat, da postite mjesec ramazan, i također da izdvojite jednu petinu iz vašeg ratnog plijena.“

  17. 6:57

    A zabranio im je četiri vrste posuda, koje se prave ili od tikve, ili od palminog korijena, ili na drugačiji način od drveta, pa se premaže ziftom i tome slično. I kaže: „Zapamtite ovo dobro i obavijestite one ljude koji su ostali iza vas.“

  18. 7:25

    To je ova priča, dijalog između Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i ove delegacije. Ovaj hadis, braćo moja draga i poštovani prisutni, je jedan od osnovnih i temeljnih hadisa kada je u pitanju govor o imanu i vjerovanju.

  19. 7:45

    Islamski učenjaci koji su pisali knjige iz vjerovanja, iz akaida, svi su uvrstili ovaj hadis Resulullaha Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je poznat hadis, vjerodostojan, i nalazi se, dakle, pored Buharijine i Muslimove zbirke hadisa, i u drugim zbirkama hadisa koje su, dakle, napisane sakupljajući hadise Poslanika Muhammeda, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

  20. 8:16

    Zašto smo rekli da je ovo najpametnija delegacija i najinteligentnija delegacija? Zato što je ovo među prvim delegacijama koje su došle kod Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Onda su predstavnici svih arapskih plemena i svih naroda poslije njih dolazili kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, davali prisegu, izražavali iman i tako dalje, ali oni su bili prvi.

  21. 8:41

    I pogledajte kako su ovi predstavnici bili pametni, inteligentni. Neki kažu da ih je bilo 14, neki kažu da ih je bilo 40, [nejasno], ali uglavnom ovo su odabrani ljudi.

  22. 8:57

    Jer u delegaciju se šalju odabrani ljudi. Ne šalje se cijeli narod, ili sav narod, nego se odaberu oni koji su najinteligentniji, najpronicljiviji, najpovjerljiviji, najpristojniji. Dakle, proberu se ljudi, pa se, dakle, pošalju negdje da izvrše neki zadatak.

  23. 9:18

    I ova ekipa ljudi je prevalila, prevalila toliki put da bi pitala Resulullaha Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najvažnije pitanje. Dakle, uložili su napor. To je malte ne skoro hiljadu kilometara.

  24. 9:36

    Ako bismo mjerili tu relaciju koju su oni prošli na devama – neki su bili pješke, a neki su bili na devama – po pijesku, po suncu, po svim tim neprijatnim vremenskim prilikama u pustinji, došli su da porazgovaraju sa Resulullahom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem.

  25. 10:04

    Vođa ove delegacije je bio el-Munzir ibn A'iz, el-Ešedž Abdul-Kajs, tako kažu. On je bio na čelu ove delegacije. Zanimljivo je: on je bio, naravno, čim je bio na čelu delegacije, najinteligentniji, najpametniji, najoštroumniji.

  26. 10:24

    Kada je došla ova delegacija kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, kada su došli, kada su vidjeli Medinu, kada su vidjeli džamiju Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, znajući da je tu Allahov Poslanik, rastrčali su se i onako utrkivali su se ko će prvi da poljubi Poslanika, ko će prvi da [nejasno] Resulullaha, ko će prvi da mu poljubi ruku, alejhis-salatu ves-selam.

  27. 10:51

    Jer zamislite: danas, kada idemo u Medinu, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem… radujemo se. Radujemo se njegovoj džamiji. Znamo da je tu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, to je grad Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ko god uđe u Medinu, obuzme ga poseban bereket, posebna smirenost i poseban rahmet.

  28. 11:08

    Jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao Medinu Tajba – udobna, ugodna, prijatna – i ona je zaista takva, takva. Zamisli da si imao priliku da posjetiš Medinu, a u njoj je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, da vidiš Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – to je veliki [nejasno] za vjernike.

  29. 11:28

    I zato su tako ovi ashabi [nejasno]. Oni su se rastrčali da što prije sretnu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. A el-Munzir ibn A'iz, ili el-Ešedž Abdul-Kajs, on je bio na čelu kolone, on je ostao [nejasno].

  30. 11:47

    On se lijepo presvukao – u nekim predajama stoji da se čak i osvježio, okupao se – obukao je najljepše odijelo, namirisao se. Jer, pazite, nakon toliko dugog puta čovjek bude u neprijatnom stanju i možda se osjeti znoj i prljavština i prašina i tako dalje, a on je sve to uklonio, pa je tek onda došao do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

  31. 12:16

    I kada ga je Poslanik vidio, kaže: „Inne fike la hasletejni juhibbuhumallahu ve resuluh“ – rekao mu je: „Ti si čovjek koji ima dva svojstva, dvije osobine koje voli Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik.“

  32. 12:33

    Koje su to? „El-hilmu vel-eneh.“ El-hilmu – blagost, i el-eneh – smirenost. Neki islamski učenjaci ovaj termin, el-hilm, komentarišu, odnosno kažu da je to el-akl, da je to razum.

  33. 12:51

    Dakle: pametan si i smiren si. Blag si, pametan si i smiren si. I zaista je požurivanje, požurivanje – da čovjek istrčava u izražavanju nekog stava, u izražavanju nekog suda, u bilo čemu – istrčavanje i žurenje zna da bude kobno, sa kobnim posljedicama.

  34. 13:17

    A ljudi koji su pametni i koji su mudri, oni ne istrčavaju. Oni su pribrani, oni su staloženi, oni sačekaju, sagledaju situaciju sa svih aspekata, tek onda reaguju.

  35. 13:34

    Dakle, misle, razmišljaju, pa onda kažu, ili, dakle, urade. Ne istrčavaju se, ne kažu prvo što im dođe na um, a onda da se kaju ako to bude pogrešan stav, pogrešna, dakle, izjava. I zato je jako važno da musliman bude staložen i kada hoda, i kada zbori, i kada se ophodi prema ljudima, i kada nešto radi – da bude stabilan, pametan i staložen.

  36. 14:00

    I da se druži sa ovakvim ljudima. Jako je važno da se čovjek druži sa pametnim i inteligentnim ljudima. Jer kao što se može voćka okalemiti, pa se od neke divlje voćke, koja nije toliko kvalitetna, napravi kvalitetna i pitoma voćka, može također da se i pamet okalemi.

  37. 14:23

    Ako se čovjek druži sa inteligentnim, pametnim, učenim ljudima, mudrim ljudima, poprimi od njih njihova svojstva i njihove osobine. Pogledajte, ovo je dijalog između ljudi koji su elita,

  38. 14:40

    prvi saff. Pogledajte kakav se dijalog vodi između Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ovih ashaba, prvih, dakle, muslimana. Ne pričaju mnogo, ali kada pričaju, ili kada nešto progovore, kada nešto kažu – prije svega, to pitanje je jako sažeto, jako inteligentno, koncizno – a onda odgovor koji dobiju od Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, on je još ljepši, još kvalitetniji, s edebom, sa uvažavanjem, sa poštovanjem.

  39. 15:15

    Tu je, tu je poenta, braćo moja draga. Poenta je da čovjek bude karakteran, mudar, kvalitetan, da se okiti najistaknutijim vrlinama, najljepšim osobinama – tu je poenta.

  40. 15:31

    A nije poenta da čovjek priča i razgovara bilo kako i priča bilo šta, i jednostavno da to prouzrokuje kasnije neko ponašanje koje može da ima negativne posljedice.

  41. 15:50

    Ovo je također pouka da na čelu naroda, i na čelu zajednice, i na čelu grupacije i džemata trebaju da budu oni koji su najistaknutiji u znanju, u razumu, u mudrosti, u smirenosti itd.

  42. 16:09

    Jer je ova delegacija, i ovaj narod, pleme Rebi'a, poslala najprobranije ljude, a među njima najpametnijeg su imenovali za emira i za vođu. Onda Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem – pogledajte njegovog edeba –

  43. 16:27

    prvo ih pita: „Menil-vefd?“ – ko ste vi? Ovo je osnovno, elementarno pitanje. Utemeljeno je da prilikom upoznavanja, prilikom sretanja, prilikom pozivanja, obraćanja, prije svake komunikacije, prvo i osnovno pravilo jeste predstaviti se:

  44. 16:45

    ili ti od sebe da predstaviš, ili da tražiš da se druga strana predstavi, da bi znao na kvalitetan i adekvatan način da se ophodiš prema toj strani sa kojom stupaš u kontakt i tome slično. To je jako važno, braćo moja draga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko ste vi?“

  45. 17:04

    I oni, naravno, kažu: „Rebi'a, mi smo pleme Rebi'a.“ Ovdje je također dokaz da čovjek može da kaže, za jedan mali broj ljudi ili predstavnika, da kaže „Rebi'a“, odnosno da se predstavlja u ime cijelog naroda,

  46. 17:22

    i da spomene ime cijelog, cijelog, dakle, cijelog naroda. Ko ste vi? Primjera radi: „Mi smo muslimani.“ To ne znači da su tu svi muslimani ovoga svijeta, ne, ali ta grupa – oni su muslimani, oni su predstavnici, dakle, cijelog ummeta. Ili: „Mi smo Bošnjaci“, i tako, i tako redom. A onda dolazi najljepša dobrodošlica od najboljeg domaćina, od Poslanika.

  47. 17:46

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Merhaba“ – ovo je arapska riječ, braćo draga – koju su naučili i preuzeli mnogi muslimanski narodi, među njima smo i mi, ovdje, na Balkanu, u Sandžaku.

  48. 18:02

    Mi koristimo riječ „merhaba“, tu riječ također koriste i Turci. To je arapska riječ. A riječ „merhaba“ dolazi od riječi „rihab“, što znači prostranstvo. I kada ti kažeš, primjera radi, svome gostu, ili musafiru, kada ti dođe, i kažeš mu „merhaba“, ti mu onda kažeš: neka ti je moja kuća prostrana, ugodna, udobna, lijepo se osjećaj.

  49. 18:27

    Sve to znači kada mu kažeš „merhaba“. Zato se kaže: „rihabul-dženneh“ – u prostranstvima Dženneta. Tako da je riječ „merhaba“ lijep adet Arapa, koji također i mi, ne-Arapi, koristimo, i treba baštiniti tu riječ. Ona je jako sažeta, jako sadržajna.

  50. 18:49

    Poslanik im kaže: „Dobro došla, delegacijo, koja niti je ponižena, niti će se kajati, niti se kaje.“ Zašto nije ponižena?

  51. 19:06

    Poslanik ih je ovdje pohvalio. I zašto se ne kaje? Ova delegacija je primila islam bez ikakve borbe. Bez ikakvog truda došli su na noge Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem. Došli su mu kao muslimani.

  52. 19:22

    Jer, pazite, oni se Poslaniku obraćaju: „Ja Resulallah, o Allahov Poslaniče.“ Onda kažu: „Između nas i tebe, o Allahov Poslaniče, je nevjernički narod“, što znači da su oni već došli kao muslimani. A onaj ko primi istinu i onaj ko primi islam ovako, na osnovu ovih najljepših metoda, bez nekih posebnih napora koje uloži muslimanska zajednica, oni su na posebnoj, na posebnoj deredži.

  53. 19:56

    Jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, neke teritorije borbom osvojio, da ih oslobodi od raznoraznih taguta i diktatora koji su sprječavali narod da sasluša istinu, a ova ekipa je došla sama Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem.

  54. 20:16

    I Poslanik ih je pohvalio: nećete se kajati, niti ćete vi biti, dakle, poniženi. I ovdje je također poruka da put islama, put istine, put Kur'ana i put sunneta Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, štiti pojedinca, štiti porodicu i štiti cijelu zajednicu od svakog vida poniženja i kajanja.

  55. 20:45

    Ko slijedi pravi put, neće biti ponižen i neće se kajati, posebno se na ahiretu neće. Neće, dakle, jer je, dakle, ponos u Allaha, Poslanika i u vjernika.

  56. 21:09

    Vjernicima pripada ponos, ali licemjeri, oni su ti koji to ne znaju. Zatim, zašto smo nazvali ovaj ders „Put radi traženja znanja“? Oni su prevalili velike razdaljine da dođu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do najboljeg učitelja, i da nauče ono što je najkorisnije i najvrjednije.

  57. 21:37

    U islamskoj kulturi i u kulturi ovoga ummeta ovaj adet i ovaj običaj – putovanje radi traženja znanja – je utemeljen veoma davno. Hatib el-Bagdadi u svojim knjigama spominje da je prvi koji je putovao radi traženja znanja bio Musa, alejhis-salatu ves-selam.

  58. 21:57

    Musa, kao Allahov poslanik, kome dolazi Džibril i donosi mu objavu od Allaha, dželle šanuhu, i znanje od Allaha, Gospodara svih svjetova, putuje i traži onoga koji je učeniji od njega – to je bio Hidr. Hidr je bio učeniji od njega u nekim segmentima. I nije mu bilo ni mrsko, niti poniženje da sjedne pred Hidra i da uči od njega kao malo dijete, kao učenik.

  59. 22:23

    Poštovani prisutni, radi znanja treba žrtvovati ono što je najvrjednije: i vrijeme, i imetak, i trud, i napor. Sve treba uložiti radi traženja znanja.

  60. 22:39

    Kada govorimo o znanju, mislimo na sve vrste znanja, na sve vrste znanja. Jer se znanje dijeli na šerijatsko znanje, znanje o vjeri – ono je farz, obaveza svakom muslimanu da nauči vjeru onoliko koliko mu je potrebno da [nejasno] Allaha obožava.

  61. 22:57

    A onda je obaveza određenoj grupaciji i određenim pojedincima da se specijaliziraju u šerijatskim naukama. Ali i ove druge nauke i druge znanosti – i prirodne i društvene, i svake korisne nauke i znanosti – muslimani moraju da imaju eksperte, najbolje eksperte.

  62. 23:15

    Najbolje eksperte. Ako nemaju muslimani najboljih eksperata u svim tim oblastima, svi su griješni kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Svi su griješni kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Jer znanje je ponos, znanje je sloboda, znanje je moć, ali znanje je također i odgovornost.

  63. 23:36

    Znanje je i odgovornost. Muslimani, kada imaju znanje, oni su milost svjetovima, milost narodima, milost državama, milost društvima i tako dalje, svim društvima, cijelom čovječanstvu. A kada se posjeduje znanje daleko od etike i straha od Uzvišenog Gospodara svih svjetova, onda imate zulum, onda imate diktature, onda imate ponižavanje ljudi, onda imate ubijanje ljudi, i tako, i tako redom.

  64. 24:06

    Tako da, braćo moja draga, muslimanima je haram da budu nepismeni. Muslimanima je haram da budu nepismeni. Muslimanska omladina mora da bude najučenija – ja to stalno ponavljam. Ali naše znanje mi baziramo na etici, na moralu i na strahu od Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te'ala.

  65. 24:24

    Što više znamo, sve smo ponizniji, sve smo skrušeniji, jer, kako kažu islamski učenjaci: „el-ilmu el-hašjeh“ – znanje je skrušenost. Onaj ko ima duhovnu podlogu, pa stiče znanje – što više zna, on je ponizniji, on je skrušeniji, on je pristupačniji.

  66. 24:42

    Za razliku od onoga ko nema tu podlogu, ko nema duhovno-etičku podlogu – on, što ima više znanja, on je oholiji, on je napumpaniji, on više ljude ponižava, on [nejasno], i tako redom. A muslimanu je to jednostavno shvatiti.

  67. 24:59

    Ko se u džamiji napaja, lahko mu je da shvati da je znanje od Uzvišenog Allaha [nejasno]. Koliko god da znaš, [nejasno]… Kao što je rekao Hidr Musau: „O Musa, tvoje znanje i moje znanje u odnosu na Allahovo znanje isto je kao kada ptica uzme kljunom svojim od morske vode.“

  68. 25:24

    Koliko je umanjila tu vodu? E toliko – e, isto tako, naše znanje ne predstavlja ništa u odnosu na Allahovo znanje. Zatim…

  69. 25:36

    Jako je važno da čovjek ima priliku da uči u svom mjestu i u svom gradu, ali i da putuje radi traženja znanja – što da ne? Sada je Allah, dželle šanuhu, toliko olakšao traženje znanja. Toliko je metoda, savremenih metoda, na daljinu, da stičeš znanje, da se obrazuješ. Ali što više imamo ovih olakšica, sve je lijenost jača i sve su ambicije slabije.

  70. 26:01

    Mi ne smijemo da budemo slabih ambicija, i mi ne smijemo da dozvolimo da nas lijenost napadne i da nas obrva i da nas savlada, i da jednostavno onako živimo samo zbog nekih naših bioloških potreba, daleko od ovih uzvišenih duhovnih, etičkih i naučnih vrijednosti.

  71. 26:23

    Zatim: uputa je u Allahovim rukama, uputa je u Allahovim rukama. Pogledajte: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pa onda plemena Mudar – a to su plemena od kojih potiče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem – pa onda Rebi'a.

  72. 26:39

    Ovo pleme je bilo bliže Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, bliže gradu Medini, bliže objavi, bliže istini, bliže najzdravijem ambijentu, najzdravijem ambijentu, ali je Allah uputio ove koji su bili daleko.

  73. 26:59

    Šta to znači? To znači da je uputa u Njegovim rukama. On je Taj koji daje uputu kome hoće. Ali ovdje, vrlo često, kada ovo kažem – uputa je u Allahovim rukama, Allah upućuje koga hoće, ostavlja u zabludi koga hoće – nekako, [nejasno] naša, mašta naša… [nejasno]: „Pa dobro,

  74. 27:17

    je li to pravedno?“ Allah daje uputu onome koji je zaslužuje. Ovo je jako bitna stvar. I ko pokaže interesovanje za njom, ko pokaže interesovanje za uputom, Allah će mu dati uputu.

  75. 27:37

    Ko pita, ko traži, ko moli, ko je hoće – Allah će mu je… A ko odbija, ko glavu okreće, ko ne želi, ko neće da sasluša argumente i dokaze, to je ta kategorija koja će ostati u zabludi. Kaže Allah: pošto su skrenuli sa pravog puta, Allah je učinio da njihova srca skrenu sa pravog… I pogledajte Allahove, subhanehu ve te'ala, milosti prema ovom narodu, Rebi'i: preko jedne velike prepreke nevjerničkog, neprijateljskog, dušmanskog naroda Allah ih uputi

  76. 28:18

    da povjeruju u Poslanika i da dođu pod njega. Onda, ona žrtva na Božijem putu – jedna od poruka je: potrebno je uložiti žrtvu na Božijem putu. Naravno da je ovo najveće zadovoljstvo i slast, ali potrebna je žrtva na Allahovom putu: da kreneš, da pokažeš Allahu da hoćeš, da se umoriš, da se oznojiš. U svakom poslu, u svakoj branši, ako hoćeš da budeš ekspert i poseban stručnjak, moraš da se oznojiš, da prođu dani i noći

  77. 29:01

    napora i truda, pa ti Allah, subhanehu ve te'ala, otvori i dade ti prave rezultate. Kaže se u jednom stihu: ne može se postići znanje, a da ti je tijelo stalno odmorno i da se ne umoriš.

  78. 29:19

    Ne može. Mora da se umoriš, mora da uložiš malo napora. Da bi oni imali ovu privilegiju – da mi danas ovdje, 1400 godina poslije ovog događaja, pričamo o ovoj delegaciji, hvalimo ih i donosimo na njih salavate i dove upućujemo Allahu za njih – oni su trebali… Zbog iskrenosti njihovih srca i njihovih namjera u srcima, u stvari, Allah, subhanehu ve te'ala, im je dao kabul, pa ih hvale generacije do Sudnjega dana. Braćo moja draga, poštovana omladino, o vi koji slijedite Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,

  79. 29:59

    najboljeg čovjeka, o vi i o mi koji obožavamo Gospodara svih svjetova, Savršenog i Uzvišenog, mi moramo da izgaramo na Allahovom, subhanehu ve te'ala, putu. Ne žalite energije, ne žalite truda, ne žalite napora na Allahovom, subhanehu ve te'ala, putu.

  80. 30:16

    Postanite najbolji u tome što jeste, u tome gdje jeste i što radite, i postanite uzor, dakle, cijelome čovječanstvu. I zaista je nedopustivo da ummet kojem je određeno da vodi i koji ima sve [nejasno] da vodi, doživi stanje kada ga vode neki drugi, koji obožavaju raznorazne pojave, fenomene, slike, freske, izmišljene priče.

  81. 30:48

    Ummet koji ima Kur'an i sunnet Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem… Ali do nas – sebe možemo da korimo, i imamo pravo jedino sebe da korimo. Nije nam do Allaha, subhanehu ve te'ala; Allah, dželle šanuhu, nam je dao mogućnosti i prilike.

  82. 31:05

    Zatim, ovo je također jedna jako bitna stvar: da su Arapi bili veoma karakteran narod, veoma karakteran narod. Prije islama, da, i prije islama karakter je bio na visokom stepenu kod njih. I karakter je jako važan, braćo moja draga.

  83. 31:25

    Bez čvrstog karaktera, bez zdrave osnove kod čovjeka, ne može da bude ni dobar vjernik, ni dobar naučnik, ni učitelj, ni vođa, ni sin, ni otac, ni brat, ni drug, ni biznismen – ništa ne može da bude dobro.

  84. 31:42

    Mora da bude karakter, osnova je karakter. Pazite: ovi ljudi su u ratu, dakle, međusobno u ratu, ali kad nastupe sveti mjeseci – kraj.

  85. 31:59

    Vidi brata svoga, odnosno vidi krvnika svoga brata pored Kabe – ne uznemirava ga. On ga se riješi tamo negdje drugdje, ali tu, na svetoj teritoriji, na svetoj zemlji – ne. To može samo karakteran narod. Zato je Allah, subhanehu ve te'ala, njima poslao prvu objavu i od njih je napravio i podigao tu najkvalitetniju, najkvalitetniju generaciju.

  86. 32:24

    Zato je jako važno, jako bitno, draga omladino, dragi mu'mini, očevi, roditelji, braćo, sestre, odgajajte i unapređujte karakter kod sebe i kod svoje djece i kod svoje omladine. To je jako važno. Jer danas se sve čini u ovom modernom svijetu, gdje vlada globalizacija, da se sruše ovi temelji kod čovjeka, kod pojedinca, i kod zajednice, i kod porodice:

  87. 32:51

    da nema granica, da nema principa, da može sve. Da je sloboda da radiš sve? Ne. Sloboda je da poštuješ granice halala i harama, a nakon toga kreći se, jer sve ti je dozvoljeno poslije toga. To je percepcija slobode u islamu i u šerijatu.

  88. 33:12

    I jako je važno, jako je bitno ove temelje da izgrađujemo jedni kod drugih. Zatim, pogledajte njihovo pitanje. Nisu mnogo dužili. Kažu: „Fe murna“ – znači: „O Allahov Poslaniče, mi smo došli, jedva smo došli.

  89. 33:29

    Nesiguran je put. Uložili smo napor i trud. Mi nemamo priliku svaki dan da dolazimo kod tebe. Zato hoćemo da te nešto pitamo.“ I zaista su pogodili, pitali su pravo pitanje. Kažu: „Da mi to prenesemo onima koji su nas poslali i da uđemo u Džennet.“ Pogledajte, braćo moja, šta je cilj pravim ljudima, racionalnim, inteligentnim, mudrim ljudima. Cilj je da uđu u Džennet.

  90. 34:07

    To je cilj. To je želja. Mnogo je ashaba Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koji su upitali: „O Allahov Poslaniče, delleni ala amelin judhiluni el-dženneh“ – o Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje će me uvesti u Džennet. Ashabi su čuli za Džennet. Oni su letjeli prema Džennetu. Oni su žurili ka Džennetu. Baš onako kao što je Allah, subhanehu ve te'ala, rekao: „Žurite

  91. 34:35

    prema milosti i oprostu Gospodara vašega i prema Džennetu.“ Natječite se, utrkujte se, takmičite se na putu ka Džennetu.

  92. 34:51

    Bježite, trčite ka Allahu, subhanehu ve te'ala, i ka Džennetu – žurite. Oni su znali da je život ograničen. Evo, život im je prošao, i život mnogih generacija poslije je prošao. I naš, i naš život teče,

  93. 35:06

    naš se život troši. Pametni su oni ljudi koji žure ka Džennetu, žure ka Džennetu. Kažu da svi glagoli koji su upotrijebljeni, koji govore o kretanju prema Džennetu i prema Allahu, ne govore „idite“, nego „žurite, trčite, natječite se“.

  94. 35:30

    E, zato ashabi kažu: „Kako da uđemo u Džennet? Nauči nas elementarnim informacijama i propisima kojih ćemo se mi pridržavati, i na osnovu čega ćemo mi ući, ući u Džennet.“ Zatim, to su prvo pitali.

  95. 35:49

    A onda, nakon toga, su ga pitali – pitali su Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem – drugorazredna pitanja, manje važna pitanja. Pitali su ga o vrstama pića i o posudama u kojima mogu da drže svoja, svoja, dakle, pića.

  96. 36:05

    Dakle, jako je važno da čovjek ima prioritet u životu: prvo pitaš ono što je najvažnije i prvo radiš ono što ti je najbitnije, pa tek onda ono što je manje bitno, ono što je, dakle, manje bitno. Onda Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem – kao što je ovo ekipa najboljih učenika, on je, alejhis-salatu ves-selam, bio najbolji učitelj – objasnio im je u jednoj rečenici put do Dženneta.

  97. 36:39

    Objasnio im je put do Dženneta u jednoj rečenici, kratko. Kaže: „Emerahum bil-imani billah“ – prvo im je naredio vjerovanje u Allaha. Pazi, riječ „iman“ kod ashaba, kod Arapa, je bila poznata, međutim u šerijatu iman znači nešto drugo,

  98. 36:59

    kao što riječ „salat“, namaz, u arapskom znači nešto, a u šerijatu znači nešto drugo, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to definisao na poseban način. I onda ih pita – pazite kakav je ovo pedagog – kaže: „E tedrune mel-iman?“ – da li znate šta je to iman?

  99. 37:19

    Znate li šta je iman? Hoće da ih zainteresuje, da im probudi interesovanje, da im probudi pažnju.

  100. 37:30

    A oni bi možda znali da odgovore, ali nisu nepristojni do te mjere da propuste priliku da čuju najbolji odgovor od najboljeg učitelja, od Resulullaha Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kažu, sa vrhunskim edebom: „Allahu ve resuluhu a'lem“ –

  101. 37:48

    Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, Allah i Njegov Poslanik najbolje, najbolje znaju. A onda im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio iman, definisao im je iman. Iman, inače, kada se uči u mektebu, pitaš: šta se govori, šta je iman, šta su imanski ruknovi?

  102. 38:07

    Govori se: vjerovanje u Allaha, u meleke, u knjige, u poslanike, u Sudnji dan i u Allahovo određenje. Je li tako? Jeste. I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovako iman definiše: da je iman šehadet, obavljanje namaza, zekat, post, i da je također od imana da petinu od svojih, svojih ratnih plijenova, svog ratnog plijena, izdvoje za muslimansku zajednicu. Šta ovo ukazuje? Ovo ukazuje, braćo moja, kako kažu islamski učenjaci,

  103. 38:47

    da je djelo… da nema imana bez djela, bez rada i bez truda, i da su u velikoj zabludi i skupine i pojedinci koji su željeli sebi da objasne, ili da na neki način olakšaju po svojim [nejasno], govoreći da je vjerovanje i iman samo spoznaja srcem, ili samo svjedočenje jezikom.

  104. 39:22

    Potrebno je čvrsto ubjeđenje srcem, izgovoriti jezikom, a onda potvrditi djelima: potvrditi i namazom, i zekatom, i postom, i hadžom, i borbom na Allahovom putu, gdje je rezultat ratni plijen, a od ratnog plijena se onda daje jedna petina za muslimansku, dakle, zajednicu.

  105. 39:48

    I onda, primjera radi, ona tvrdnja koja se bila etablirala među našim ljudima i u našem narodu: „Ja vjerujem srcem.“ Nije to potpuna definicija imana. Potpuna definicija imana jeste čvrsto ubjeđenje srcem, zatim svjedočenje te istine jezikom, da kažeš „La ilahe illallah, Muhammedur-Resulullah“, a onda da to ovjeriš.

  106. 40:20

    Da to ovjeriš, pazite, da ovjeriš namazom, zekatom, postom, hadžom, borbom, trudom na Božijem putu, izvršavanjem svih Allahovih naredbi, izbjegavanjem svih Njegovih, dakle… Ovdje ne želim sada da komentarišem pojedinačno šehadet, namaz, post, jer bismo otišli veoma, dakle, veoma bismo otišli daleko.

  107. 40:50

    Ovdje je jako važno da shvatimo također još nekoliko važnih činjenica i istina, a to je važnost, važnost pozivanja ka Uzvišenom Allahu.

  108. 41:08

    Pazite, ovi ljudi nisu došli samo da nauče oni sami, nego su rekli: „Mi želimo da naučimo od tebe, o Allahov Poslaniče, i da obavijestimo one ljude koje smo ostavili iza sebe, iza nas.“

  109. 41:27

    Jako je važno, braćo moja draga. Islam se širi da'vom, na Allahovom putu, pozivanjem ka Uzvišenom Allahu, subhanehu ve te'ala, i pozivanjem ka istini i na pravi put. To nije uloga samo alima i hodža i imama.

  110. 41:44

    Njihova je najveća to uloga, najveća obaveza, da znamo, da se razumijemo. Ali svi mi moramo da budemo imami, hodže i daije, pozivači ka Allahu, dželle šanuhu. Svi mi, svaki musliman, svaki čovjek – svaki čovjek to može i svaki čovjek to mora.

  111. 42:02

    I kada god je da'va i poziv ka Allahu, dželle šanuhu, afirmisan i aktuelan, i kada postoji u nekom društvu, zlo se povlači i potiskuje i marginalizira. Znači, to je pravilo: naređivanje dobra i odvraćanje od zla, kada postoji, kada živi u jednom narodu, u jednoj sredini, u jednom društvu, onda se zlo potiskuje. Ono ne može da nestane do kraja, jer je Allah dozvolio da postoji, ali se marginalizira, potiskuje i nebitno je.

  112. 42:34

    Ali kada nestane da've, kada odustanemo od ovog principa i od ove institucije koja se zove naređivanje dobra i odvraćanje od zla – da pričamo o istini, da promovišemo, da zborimo gdje god da se nađemo – onda zlo jača, i opasnost postoji da dominira i da u potpunosti zavlada.

  113. 42:55

    I zato je jako važno, jako bitno da se na najljepši način, na najljepši način ophodimo prema našem narodu. Naš narod ovdje, braćo moja draga, je prošao jedan vijek teških iskušenja, pun velikih izazova, velikih kriza. Dakle, pet sistema i državnih ustrojstava se ovdje izredalo ovom narodu, ovdje u Sandžaku, u Bosni i na Balkanu uopćeno, i svi su bili usmjereni da izbrišu naš vjerski identitet, i naš opstanak u ovoj formi je fenomen.

  114. 43:29

    To je rahmetun min Rabbil-alemin, milost Gospodara svih svjetova i počast Gospodara svih svjetova. Toliko je istina duboko ukorijenjena u nama, da jednostavno i dalje ona daje plodove. Toliko su nas cijedili, toliko su nas rastakali, toliko su nas činili, sve da nas razrijede, da nas jednostavno, da isisaju tu energiju iz nas – međutim, damar istine i dalje je pulsirao u nama i dalje daje plodove, daje bereket, daje ovakve pojedince, daje ovakve džemate, daje ovakve alime i imame i ovakve, naravno, druge trudbenike,

  115. 44:14

    istaknute više u različitim poljima i na različitim, dakle, na različitim nivoima. I zbog toga moramo da budemo blagi, dobri prema našem narodu, koji je u osnovi dobar, i ne trebamo mnogo… Nije lahko živjeti cijeli život bez mekteba, bez znanja, bez Kur'ana, bez namaza itd.

  116. 44:35

    Ti ljudi su u velikom problemu. Nije njima lahko ni objasniti, ali moramo da pričamo, moramo da objašnjavamo, moramo da pozivamo. Jer, bez obzira što se desio veliki hajr i veliko buđenje od 90-ih godina pa ovamo, i dalje veoma mali procenat našeg naroda –

  117. 44:56

    i veoma mali procenat našeg naroda – ide u džamiju i obavlja osnovne obaveze prema Gospodaru nebesa. Dok god i jedan naš džematlija [nejasno] ne zna da klanja i ne klanja, dakle, Allahu, dželle ve ala, mi ne smijemo da budemo mirni i smireni.

  118. 45:15

    I dok god ima jedno dijete, jedan omladinac ili omladinka, koji nisu u krugovima gdje mogu da nauče osnovne stvari o svojoj vjeri, mi ne smijemo da budemo zadovoljni i mirni. A kada bismo se svi mi koji smo u džamijama maksimalno aktivirali i maksimalno bili aktivni i maksimalno bili prodorni u tom smislu, stanje bismo zaista, zaista promijenili na…

  119. 45:45

    Zatim, kada djela budu primljena, čovjek će ući u Džennet. Kada primi djela, ući ćeš u Džennet. Jer oni kažu: „Daj nam neka djela da činimo, koja će nas uvesti u Džennet“, onda Poslanik kaže: to su ta djela.

  120. 46:01

    Što znači: ako ih budete činili, a Allah ih primio, ući ćete, inšaAllah, u Džennet. Zatim im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onda zabranio četiri vrste posuda.

  121. 46:22

    Četiri vrste posuda. A to su posude koje su oni pravili od tikvi – posude koje su pravili, dakle, ono udubljenje od tikvi – zatim udubljenja bi pravili od korijena palme, od drugog drveća i tako dalje, pa bi ih onda mazali nekim premazima, ziftom i tome slično.

  122. 46:44

    I u te posude su oni stavljali hurme, stavljali su različite vrste voća i tako dalje. Onda im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio.

  123. 47:02

    Zašto im je to bio zabranio? Zbog toga što bi voće u tim takvim posudama, koje su bile mračne, brzo uzavrelo i jednostavno dobilo svojstvo opojnosti, pretvorilo se u alkohol.

  124. 47:21

    A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je preporučio da smještaju, da smještaju, odnosno da stavljaju, da koriste posude od kože, od kože. Onda jedan od njih ustade, pa kaže: „O Allahov Poslaniče, u mjestu u kojem mi živimo, tamo je mnogo pacova, ili miševa“, i kaže, „oni neće ostaviti nijednu tu posudu, odnosno tu vrećicu od kože, a da je neće uništiti“, i tako dalje. Onda je Poslanik rekao: „Makar ih miševi pojeli, makar ih miševi pojeli, makar ih miševi pojeli.“ Uglavnom, ovo je u početku bilo ovako zabranjeno, ova vrsta posuda. A onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, derogirao to, u principu,

  125. 48:03

    i taj propis, i rekao je… olakšao je i njima i nama, i rekao im je: „Kullu muskirin haram“ – sve ono što opija, bez obzira u kakvoj posudi bilo: u providnoj, neprovidnoj, u drvenoj, nedrvenoj, staklenoj i tako dalje.

  126. 48:20

    Dakle, ne osvrćite se na posude, nego se osvrnite na jedno glavno pravilo, a to jeste: sve ono što opija, u malim ili velikim količinama, u malim ili u velikim količinama. I zato je ovo zlatno pravilo,

  127. 48:35

    univerzalno pravilo. Danas ljudi, primjera radi, raznorazna pića na različite načine – alkoholna pića koja imaju svojstvo opojnosti – nazivaju ovako i onako i tako dalje. Ti se ne osvrći kako ga zovu, samo pitaj da li ima svojstvo opojnosti.

  128. 48:53

    Ako ima svojstvo opojnosti, onda je haram. Ako nema svojstvo opojnosti, kako god ga nazvali, ono je dozvoljeno, ono je u redu. Onda, nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Zapamtite ovo dobro i prenesite onima kojima ćete se vratiti.“

  129. 49:15

    „Zapamtite ovo dobro.“ Jako je važno, znači, da čovjek pamti, da uči napamet, da nauči znanje napamet. Napamet – jako je važno da se vježba mozak, da se pamte informacije i da se uče napamet. To je jako važno, jako bitno.

  130. 49:32

    I da, kada nešto učiš, naučiš ga zaista precizno. Ako te neko nešto pita, ti ga znaš, da ga ispričaš, bez obzira u kojoj oblasti je bilo, radilo – dakle, da ispričaš, to je perfekt. I onda zato Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ihfezuhu ve ahbiru bihi men veraekum“ –

  131. 49:49

    naučite ovo dobro, razumijte ovo dobro i prenesite onima kojima ćete se, inšaAllahu te'ala, vratiti. I pazite, ova ekipa ljudi, ovaj njihov narod, bio je privilegovan između ostalog i po tome što je prva džuma koju su muslimani klanjali

  132. 50:10

    van Medine bila u njihovom mjestu – prva džuma van Medine, Resulullahove. Klanjali su je ovi ljudi. Dakle, kako stoji u hadisu kod imama Buharije: „Inne evvele džum'atin džumi'at ba'de džum'atin fi mesdžidi Resulillahi, sallallahu alejhi ve sellem, fi mesdžidi Abdil-Kajsi bi Džuvasa minel-Bahrejn.“

  133. 50:31

    Dakle, u džamiji ovog plemena Rebi'a, u tom predjelu, tamo Ahsa, odnosno prema današnjem Bahreinu. Pogledajte kakva je to [nejasno], kakva je to privilegija, da se na ovaj način, po ovom dobru spominje ovaj narod i ova cijenjena delegacija.

  134. 50:52

    Evo, braćo draga, poštovane sestre, kako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vodio dijalog, kako je tekao dijalog između ozbiljnih ljudi, kako su ashabi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, iskorištavali prisutnost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: jednostavno, kada su imali priliku da pitaju, pitali su ono što je najkorisnije, najvažnije, najbitnije, i prenijeli su nama.

  135. 51:16

    Ovo su te prve generacije zapamtile, onda sačuvale i prenijele vjerodostojnim lancima prenosilaca do nas. Evo, danas smo mi ovdje, daleko od Medine i daleko od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vremenski, ali veoma blizu suštinski, veoma blizu suštinski. Mi čitamo ono što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i uvjereni smo da je ovo ovako bilo, isto kao što smo uvjereni da smo mi [nejasno].

  136. 51:44

    I sad, kada bi neko htio da provjeri svaki hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – da li ga je zaista rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ili ne – može da provjeri, može da provjeri. E, to je ono čime se odlikuje ovaj ummet: ima metodologiju provjere i hadisa i puteva kojima je došao Kur'an časni.

  137. 52:06

    Jer svi oni koji su prenosili Kur'an i hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – o njima je sve zapisano. Mogao si da budeš bilo koji čovjek tamo koji se bavi bilo kojim poslom ili zanimanjem,

  138. 52:23

    međutim, niko ti se neće posebno posvetiti. Ali ako si se drznuo da prenosiš Kur'an ili hadis Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, o tebi su sve znali, o tebi je sve zapisano: i kakav si, šta si, i karakter, i osobine, i vrline, povjerljiv, nepovjerljiv, da li je griješio, nije griješio – sve se zna.

  139. 52:43

    I dan-danas možeš da dođeš da iščitaš [nejasno] Poslanika i puteve kojima je došao hadis Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, do nas, i da se zaista uvjeriš da je to tako. Allah, dželle šanuhu, da vas nagradi, Allah, subhanehu ve te'ala, da ukabuli, da primi.

  140. 53:00

    Molim Allaha, dželle ve ala, da nas učini od istinskih tragalaca za znanjem, za najuzvišenijim vrlinama i vrijednostima, da nas Allah, subhanehu ve te'ala, okuplja u hajru i u dobru, da nam pomogne da nastavimo da slijedimo ovu najbolju generaciju i da ih sretnemo na čelu sa Resulullahom, da im pričamo, da Resulullahu u Džennetu pričamo kako smo se mi ovdje borili i izborili, inšaAllahu te'ala, da koračamo njegovim stazama i njegovim koracima.

  141. 53:29

    Allah najbolje zna. Hvala Allahu, subhanehu ve te'ala, Njemu hvala na početku i na kraju, i salavat, salavat i selam na Poslanika Muhammeda… [nejasno]

Model: large-v3-turbo · generisano 25. 10. 2026.. Uočili ste grešku? Javite nam preko stranice za kontakt.