← Sva predavanja

Opasnost javnog razvrata

Hfz. Zikret Mustafić41:30Predavanje

Automatski transkript (lektorisan)

5.292 riječi · oko 26 min čitanja

Automatski transkript. Napravljen je iz zvuka snimka i lektorisan, ali nije provjeren uz slušanje— moguće su greške, naročito u imenima i arapskim citatima. Mjerodavan je video.

  1. 0:00

    Zahvala pripada Allahu, subhanehu ve te'ala, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, alejhis-salatu ves-selam, a nakon toga, prije svega, htio bih da se zahvalim uvaženom hafizu na pozivu da već jednom ovdje budem sa vama, da se družimo u ovih nekoliko minuta sa djelom, ili kroz djelo, koje ima posebnu vrijednost kod Allaha, subhanehu ve te'ala.

  2. 0:32

    Do te mjere da Uzvišeni Stvoritelj, tebareke ve te'ala, ima skupinu meleka koja putuje po Zemlji i traži mjesta gdje se Allah, subhanehu ve te'ala, spominje.

  3. 0:53

    Pa kada nađu takvo mjesto gdje se Allah, subhanehu ve te'ala, spominje, dozovu jedni druge da sjednu i da slušaju. I onda slušaju sa prisutnima, i na kraju Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava meleke da je svim prisutnima oprostio. I da nema druge nagrade osim ove nagrade – da budeš počašćen, da dođeš na mjesto i da sjediš sa melekima zajedno i da slušaš – dovoljno bi to trebalo biti motivacija,

  4. 1:35

    podsticaj svakom od nas da uvijek, ili što češće, bude na mjestima gdje se Allah, subhanehu ve te'ala, spominje. A nakon toga, nakon zahvale uvaženom hafizu, zahvaljujemo se i Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji, Medžlisu Novi Pazar, koji su nam omogućili ovo večerašnje predavanje. Molit ćemo Allaha da njih i sve vas nagradi najboljom nagradom ovoga svijeta.

  5. 2:03

    Jedna od posebnosti Allahovog Poslanika Muhammeda, posebno u odnosu na njegove drugove ashabe, a uopćeno kada je u pitanju njegov ummet, njegovi sljedbenici, jeste da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio dobro.

  6. 2:31

    I da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo brinuo o ashabima i bilo ga je strah da dožive neke teške trenutke, neka teška iskušenja.

  7. 2:49

    Od te njegove brige jeste i hadis koji ćemo večeras spomenuti. To jest, samo jedan njegov dio ćemo, ako Bog da, iskomentarisati, a nekom drugom prilikom, ako bude još predavanja ovdje u Pazaru, prokomentarisat ćemo i ostale dijelove, zbog toga što je svaka od ovih stvari priča sama za sebe i ders sam za sebe, i bojimo se da, ako bismo sve te stvari spomenuli odjednom i do određene mjere ulazili u detalje, da bi to bilo previše.

  8. 3:21

    Od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, se prenosi: „Ekbele alejna Resulullahi, sallallahu alejhi ve sellem, fe kale“ – jedne prilike došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Ja ma'šerel-muhadžirin“ – o skupino muhadžira – „hamsun iza ubtulitum bihinne, ve e'uzu billahi en tudrikuhunne“ –

  9. 3:59

    ako budete iskušani s pet stvari – a ja molim Allaha, subhanehu ve te'ala, ili utječem se Allahu od toga, to jest da budete iskušani sa tih pet stvari.

  10. 4:14

    Pa kaže: „Lem tazharil-fahišetu fi kavmin kattu hatta ju'linu biha…“ Kaže: ni u jednom narodu se nije pojavio razvrat, i da su oni to javno činili – dakle, javno se pojavi razvrat – a da ih nisu zadesile epidemije i teške bolesti koje nisu zadesile narode prije njih.

  11. 4:47

    Iz ovog dijela ovog hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – ovo je prva stvar, ima još četiri – iz ovog prvog dijela hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog se razumije Poslanikova [nejasno] briga o ashabima i njegova ljubav prema ashabima i molba Allahu da ashabi ne dočekaju određene teške trenutke.

  12. 5:17

    Iz čega se razumije da bi svako ko ima određenu poziciju brige prema nekom, emaneta prema nekom – glava kuće u odnosu na svoju porodicu, imam u odnosu na svoj džemat, glavni imam u odnosu na svoje imame, muftija u odnosu na cijelu Islamsku zajednicu, reisul-ulema kada je u pitanju Mešihat, i tako dalje – trebao bi svako od njih da ima ovu osobinu koju ima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je briga

  13. 5:58

    prema onima prema kojima on ima odgovornost, i ljubav prema njima, i strah za vjeru tih ljudi, i strah da te ljude ne zadesi određeno iskušenje koje oni ne mogu podnijeti, ili na koje će oni, ne daj Allah, subhanehu ve te'ala… I dova njegova da ti ljudi ne dožive takve trenutke i da ih ne zadese teški trenuci i teška iskušenja, gdje je pitanje hoće li vjernik prevazići to iskušenje ili neće prevazići.

  14. 6:39

    Iz ovoga se također razumije da grijesi imaju svoju posljedicu. Svaki grijeh ima svoju posljedicu. I to treba da zna pojedinac i zajednica. Ne može čovjek na pojedinačnom nivou da griješi, a da ne očekuje posljedicu toga griješenja.

  15. 6:58

    Svaki grijeh ima svoju posljedicu, i ovdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje određene grijehe i spominje njihove posljedice. I to je nužno kada je u pitanju griješenje, to jest posljedice griješenja. I zato vjernik treba toga da je svjestan.

  16. 7:16

    Kad god se Allahu, subhanehu ve te'ala, ogriješiš, treba da znaš da to ima posljedicu. Jedna od tih posljedica jeste i ovdje, ovaj grijeh kojeg spominje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je u pitanju pojavljivanje razvrata, to jest javno činjenje razvrata.

  17. 7:35

    A i svaki drugi grijeh. Zato vjernik treba da se čuva grijeha. I ne smije da zapostavlja nijedan grijeh. I ne smije da omalovažava grijehe, da kaže: „Ovaj grijeh je mali, on nema neke posljedice. Ovaj grijeh je ovolik, on nema neke posljedice.“ Svi grijesi imaju posljedice.

  18. 7:52

    Da grijeh nema nijednu drugu posljedicu, osim to što je razlog da se svaki put kad se ogriješiš na tvom srcu pojavi crna mrlja, dovoljno ti je musibeta da ti se zaprlja najvažniji organ u tijelu, od kojeg zavise sva tvoja ostala djela, od kojeg zavisi tvoj jezik i ono što govoriš, i od kojeg zavise i tvoja djela i ono što radiš. Zato vjernik i vjernica treba da povedu računa kada je u pitanju griješenje, to jest da ne gledaju na grijehe – mali i veliki – kao što je, nažalost, danas hal.

  19. 8:32

    I kad čovjek pita o grijehu, kaže: je li mali ili veliki? Kad pita o nekoj naredbi Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, kaže: mora li se ili ne mora? Na kojem je stepenu ta naredba? To nije zapamćeno kod prvih generacija. To nije zapamćeno kod prvih generacija muslimana.

  20. 8:49

    Da Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, naredi nešto, a da dođe neko i kaže: „Mora li se to? Ili je to naredba nekog manjeg nivoa?“ – toga nije bilo. Ili kada su u pitanju zabrane – toga nema. Nego Poslanik je [nejasno] nešto naredio – izvršava se.

  21. 9:08

    I to se ne pita, je li naredba ovoga stepena ili naredba onoga stepena, nego se to izvršava. Za razliku od ljudi, muslimana koji žive u vremenu danas, u kojem mi živimo: „Mora li se to? Je li to stroga naredba? Je li to stroga zabrana?

  22. 9:25

    Je li to mali grijeh? Je li to veliki grijeh?“ O tome se ne pita. Naređeno – izvršava se. Zabranjeno – toga se ostavljaš. Ako hoćeš da slijediš prijašnje generacije i da živiš onako kako su one živjele. Dakle, grijesi imaju svoju posljedicu.

  23. 9:42

    I ovdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje grijehe i njihove posljedice. Pa spominje ovdje prvi grijeh. Kaže: ni u jednom narodu se javno nije pojavio razvrat, a da taj narod nisu zadesile epidemije i teške bolesti koje nisu bile poznate kod njihovih prethodnika.

  24. 10:10

    Iz ovoga se razumije kolika je opasnost da se razvrat proširi, to jest nemoral, i da se čini javno. Kako može da se desi da se nemoral čini javno?

  25. 10:29

    Može da se desi onda kada u društvu nema ljudi koji naređuju dobro i odvraćaju od zla. U društvu koje ima ljude koji naređuju dobro i odvraćaju od zla ne može da se desi da se razvrat čini javno.

  26. 10:51

    I onda, čim se to desi, da se razvrat čini javno, to znači da ti ljudi, salihun, dobri ljudi, ako ih ima u tome mjestu, ne naređuju dobro i ne odvraćaju od zla, nego puštaju situaciju da se odvija onako kako se odvija.

  27. 11:12

    I onda se komentariše: „To je njegova stvar, to je njena stvar, to nije naša stvar. Šta mene briga zbog toga? Neka je, ima ona svoje roditelje. Pusti ga, ima on svog babu, ima ko će o njemu da brine, ima taj, ima taj“, i svako na svoju stranu.

  28. 11:33

    I onda se javno čini razvrat. Iz čega se razumije jedna ogromna korist, koja je postulat, to je u vjeri temelj: da društvo koje želi da se spasi Allahove kazne uopćene mora među sobom da ima one koji naređuju dobro i odvraćaju od zla.

  29. 11:56

    Teško zajednici koja nema ljude koji naređuju dobro i odvraćaju od zla. I zbog toga nema pravo niko da se ljuti. Nema pravo dijete da se ljuti na svog oca i majku koji mu naređuju dobro i odvraćaju od zla.

  30. 12:15

    To im je obaveza. Ne može tebe babo da pusti da griješiš. Ne može majka da te pusti da griješiš. Ne može da te pusti otac da ne klanjaš. Ne može da te pusti otac da propuštaš namaze. Ne može majka da te pusti golu na ulicu, a da ne reaguje.

  31. 12:34

    Mora da reaguje. Mora da te pozove dobru, mora da te odvrati od zla, i dijete nema pravo da zamjera i da se ljuti na svoje roditelje i da mu tu bude dosadno i da govori „zbog čega“, nego treba da shvati da je to obaveza onoga kome je Allah tu djecu dao u emanet: da ih poziva na dobro i odvraća od zla. I nema pravo da se ljute na roditelje, nema pravo da se ljute članovi porodice, koje neko poziva, šire i uže. Poziva ih dobru i odvraća od zla,

  32. 13:13

    poziva ih da obavljaju namaz, poziva ih da budu moralni, ako su u pitanju žene, a i ljudi. Jer ima nemorala i tamo i vamo. Ima nemorala i kod jednih i drugih. Nemoj da se ljutiš. Obaveza je vjerniku da poziva na dobro i odvraća od zla,

  33. 13:31

    onoliko koliko može, svakom od nas. „Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni svojom rukom“ – ako ima mogućnost – „fe in lem jesteti' fe bi lisanihi“ – ako ne može, onda jezikom. Ako ne možeš rukom, onda jezikom. I to ne može niko da ti zabrani. I ne da ti zabrani, nego ti to moraš. Kad ima zlo, ti moraš da ga osudiš, kome se sviđalo, kome se ne sviđalo, ko to volio, ko to ne volio – to je njegov problem. Radio ga tvoj babo, radio ga tvoj amidža, radila ga tvoja majka, radio ga tvoj sin,

  34. 14:14

    radio ga ovaj, radio ga onaj, na ovoj poziciji, na onoj poziciji – to je nevažno. Ovo su božanski propisi. „Ko vidi od vas zlo, neka ga ukloni rukom“ – to su riječi Poslanika, alejhis-selam. Obraćanje svakom.

  35. 14:33

    Obraćanje svakom. Ko vidi zlo, neka ga ukloni rukom. Ako ne može… jezikom; ne možeš rukom – i svakako, tu ima pravila kako se zlo uklanja rukom – ako ne možeš rukom, onda jezikom. Možda kažeš, možda progovoriš: „Ljudi, ovo nije dobro, ljudi, ovo ne valja, ovo što se dešava nije nikako dobro.“ Nema pravo niko da ti to uskrati, tu slobodu, i nemoj nikome da dozvoliš da ti to uskrati.

  36. 15:02

    Da li smiješ da kažeš „a“, da li smiješ nešto da osudiš… da te ne postavi u opciju, u poziciju da ti ne smiješ da kažeš „a“. Može se dešavati šta hoće, može raditi šta ko hoće, ja ne smijem da kažem „a“, on ne smije da kaže „a“.

  37. 15:17

    Kakav smisao? Kakav smisao života, kakav smisao istine, kakav smisao u bilo čemu, kakav smisao to što si vjernik, ako ti ne smiješ da osudiš zlo? Normalno, ne koristiš teške riječi, ne koristiš uvredljive riječi, ali da kažeš: „Ovo ne valja, ovo nije dobro, ljudi, ovo ne vodi ka dobru, ovo ne vodi ka onome što je hajr, niti za mene kao pojedinca, niti za vas, niti za zajednicu, širu i užu.“

  38. 15:51

    Vjernik mora da shvati, mora da shvati da svaki pojedinac ima tu obavezu. Ako ne možeš rukom, onda jezikom; ako ne možeš jezikom – i to može da se desi, da poneko ne može jezikom – neka osudi srcem, a to je najslabiji vid imana.

  39. 16:10

    A kako onda da čovjek ni srcem ne osudi? Vidi zlo, nema snage da ga osudi srcem. Vidi zlo, neće da ga osudi zbog toga što to zlo čini neko tamo s kojim je on u dobrim nekim odnosima.

  40. 16:26

    Pa neće da ga osudi. [nejasno], nemaš snage da kažeš – OK, imaš opravdanje za to. Neće ti niko ulaziti, imaš ili nemaš, ti to procijeni. Ali barem srce mora da radi. Mora srce da osudi zlo.

  41. 16:43

    Ne smiješ da dozvoliš svom srcu da gleda zlo i da sluša o zlu, a da ti nemaš stav. Ti moraš da imaš stav. Od početka objave, od prvog dana, od prvog dana, od prvog ajeta, „Ikra'“, do zadnjeg trenutka Poslanika i njegovih ashaba, istina i neistina su se razlikovali.

  42. 17:12

    I sljedbenici istine su imali stav. Sljedbenik istine imao je stav. Imao je stav po pitanju nereda tadašnjeg, u tome vremenu. I znao je šta je hak, a šta je batil. I stao je na stranu istine, a govorio je protiv neistine i onoga što je lažno.

  43. 17:35

    I to od prvih dana – i čitajte suru El-Alek. Prvi ajeti koji se objavljuju, Allah govori o tome. Govori o onima koji su na strani neistine.

  44. 17:44

    أَرَأَيْتَ الَّذِي يَنْهَىٰ ۝ عَبْدًا إِذَا صَلَّىٰ

    „Vidiš li ti onoga koji odvraća roba kada namaz obavlja?“ (El-Alek, 9–10)

  45. 17:47

    Zbog čega Allah govori o Ebu Džehlu i tome što sprečava ljude od namaza, od ibadeta, pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala, na samom početku? Da ti znaš, ti koji si primio islam danas – danas si primio islam – treba da znaš da ima u islamu nešto što se zove evlijaur-Rahman i evlijauš-šejtan: Allahovi pomagači, šejtanovi pomagači. I to traje do Sudnjeg dana, i to ne može drugačije, i nema drugi islam, i ne postoji drugi islam, i nema drugi pravi put, ne postoji drugi pravi put, ne postoji pravi put bez toga.

  46. 18:27

    Nema pravog puta bez toga. Ne mogu ja da idem pravim putem, a da mi niko nikad ne kaže [nejasno], da me niko nikad ne prozove, da mi niko nikad ne kaže ružnu riječ. To je nemoguće, to nikad nije postojalo. Najbolji čovjek, Allahov Poslanik, živio, rodio se među tim narodom i živio među njima.

  47. 18:53

    Povjerljivi, El-Emin, i iskreni – tako mu je bio nadimak. Tako mu je bio nadimak. Nema mrlje po pitanju svojih osobina. Nikad. I tako ga je njegov narod poznavao. Međutim, kada je došlo pitanje da se stane uz istinu i da se istina brani, da se njoj poziva, a samim tim da se ukazuje da je sve što je suprotno – to jest laž, onda su ga najbliži utjerivali u laž.

  48. 19:22

    I govorili da je lažov, i da je pjesnik, i da je sihirbaz, i da razdvaja oca od sina i brata [nejasno]. I to je priroda pravog puta. Zbog toga čovjek koji je na pravom putu, musliman i muslimanka, treba da znaju da je to od pravila, božanskog sunneta pravoga puta.

  49. 19:44

    I nećete naći nijednog vjerovjesnika, nijednog vjerovjesnika koji je pozivao Pravome putu, a da s druge strane nije bilo neprijatelja istine koji su izmišljali različite riječi i potvore. To ne postoji. Takav ne postoji. Svi su imali te vidove iskušenja. Zbog čega?

  50. 20:07

    Zbog toga što je priroda pravoga puta to. I nemoj da misliš da budeš pripadnik neke vjere i da si ti na nekom menhedžu. Kaže: „Ja sam na menhedžu, ja sam na sunnetu.“ Šta to za tebe podrazumijeva menhedž? Šta je to za tebe sunnet? Da sve gori, da zemlja gori, a ti nemaš stav; da zemlja gori, ti ne smiješ da kažeš „a“ – je li to to? Je li to ta vjera? Je li to taj sljedbenik istine? Je li to taj ponos? Šta je to?

  51. 20:46

    Zato vjernik treba da zna šta je priroda pravoga puta. Ovo ne znači da vjernik ne vodi računa šta govori, priča: „Ja sam na istini“, onda lupa, radi svašta, ne vodi računa o svojim djelima – ne govorimo o tome. Mora vjernik sve da izmjeri, da vidi, da stavi u okvire šerijata.

  52. 21:04

    Ali treba da je svjestan ove stvari: da mora da postoji u društvu ljudi koji će pozivati na dobro i odvraćati od zla. Inače se pojavi nemoral, koji, kad se javno čini, onda zadesi ljude ovo što je spomenuo Poslanik, alejhis-selam.

  53. 21:24

    Zbog čega? Nema ljudi koji pozivaju na dobro i odvraćaju od zla. I zato nema pravo niko da zamjera onima koji pozivaju na dobro i odvraćaju od zla. Ne treba dijete da zamjeri svojim roditeljima. Ne treba džemat da zamjeri svojim hodžama.

  54. 21:43

    Dovede hodžu, uposli hodžu. Hodža podučava vjeri, onda pola džemata pametnije od hodže. Uzmi džube, barekallahu fik, budi hodža. Nemojte plaćati džaba imame. Kad ima dosta hodža, uzmite po jedno džube i svi vi svaki dan se mijenjajte.

  55. 22:00

    Kad dođe vrijeme džume, svako neka obuče po jedno džube i bujrum na mimber. Plaćate džaba imame, izlažete se trošku. Ali ako ste doveli čovjeka da vas podučava – iako je on imam, iako vas upozorava na zlo, a govori vam dobro, njemu je to obaveza – i treba da dođeš u čelo da ga poljubiš, da kažeš: „Allah te nagradio, što nas pozivaš dobru, što nam ukazuješ na ono što ne valja, što nas upozoravaš. Možda ja to ne vidim, možda ja to nisam vidio, te stvari nisam znao. Allah te nagradio.“

  56. 22:35

    A ti ovdje tražiš nekoga ko će da te miluje niz dlaku non-stop: „Može li ovo?“ „Može.“ „Može li ovo?“ „Može.“ „Može li ovo?“ „Može.“ Samo da ti se ne zamjeri. Nego da cijeniš takvog čovjeka. Ne treba da mu zamjeriš.

  57. 22:52

    Ne treba da se zamjeri imamima kad govore određene stvari i kritikuju određene društvene pojave. Ne treba da im se zamjera. Imam je imam. U pravom smislu te riječi treba da bude.

  58. 23:08

    I nema pravo da mu se zamjera ako je u pravu; ako nije, i imamu može da se kaže: „Halali, nisi u pravu.“ Ali ako je u pravu, nema zamjerki. Ti si mi imam dok šutiš, a ja radim šta god hoću; čim ja kažem „a“, onda nisi mi više ti imam, nisi mi ti više autoritet. Nema njima zamjere, njima je to obaveza.

  59. 23:29

    Mi kad god nešto vidimo, hodamo po čaršiji, slušamo, [nejasno] držimo ders. Jer znamo da je to neka devijacija društvena na koju mi treba da ukažemo. Nekad je to nemoral, nekad je to mito i korupcija, nekad je to nešto drugo, nekad je nešto treće.

  60. 23:48

    Nekad se to tiče grada, nekad se to tiče pojedinca, nekad se to tiče nekog fenomena – nevažno šta je. I to je bio posao Allahovih poslanika, alejhimus-selam. Svaki poslanik je slat određenom narodu i liječio probleme društvene koji su se dešavali.

  61. 24:05

    Kakav bi to bio poslanik – pojavila se među njegovim narodom određena devijacija, a on šuti? U vrijeme Luta, Allahovog poslanika, pojavila se ta moralna devijacija – i šta, treba on sad da šuti, zbog toga što se pojavila u narodu? Njemu je obaveza to liječiti. U vrijeme drugih Allahovih poslanika druge devijacije, drugi grijesi, i zbog toga je Allah u Kur'anu spomenuo te poslanike i devijacije: poslanika, devijaciju i liječenje, njegovu borbu protiv toga, svo vrijeme njegovog poslanstva.

  62. 24:43

    To je sasvim normalna stvar. I nije normalno tražiti od učenih ljudi nešto drugo. I to ne može da traži niko od učenih ljudi nešto drugo, nego je njima to obaveza. Ako imam sa mimbera mene i tebe, koji ga slušamo, ne upozori na nešto, ne pozove nas na nešto što je dobro, ko će da nas pozove u ovom svijetu trke, zauzetosti, musibeta i svega što se dešava oko nas?

  63. 25:10

    Ko će da te pozove? Gdje ćeš šta da čuješ, ako to imam ne uradi? Imamima je to obaveza. Imami to treba da rade. Imami treba zbog toga da se poštuju. I treba da se cijene. I treba to što govore imami, savjetuju i upozoravaju, da se uzme u obzir.

  64. 25:30

    Ko god je u mogućnosti da uzme to u obzir: kada imami govore o tome i tome, kako to nije dobro – daj da nešto uradimo po pitanju toga. Ima nemorala – da vidimo šta možemo da uradimo; ima nereda – da vidimo; ima korupcije – da vidimo šta možemo da uradimo. A ne onda priča: „Šta ima on o tome da priča, nije to njegova priča, nije to ovo, nije…“ Dobro, šta je to priča? Šta je to priča? Šta je to priča?

  65. 25:58

    Ako se glavne devijacije ne liječe u narodu, šta treba imam da izađe da govori? I o čemu treba da govori? Zbog toga, kako zahtijeva potreba i ono što se dešava u društvu, imam se na taj način postavlja i govori o tim stvarima. Zato nema pravo da mu zamjera niko,

  66. 26:18

    niti džemat, kad je u pitanju njegova džamija, njegova zajednica u užem smislu, niti u širem smislu, nego je njegovo da govori istinu. A ti koji imaš određeni emanet, nosiš na leđima – ponio si ga, sam si ga ponio, da li te natjerao neko da ga poneseš? Niko te nije natjerao, još si se ljudima nametnuo [nejasno]. Ponio si emanet, bujrum: pohvalit ćemo te kad uradiš nešto dobro, a i kritikovati kad uradiš nešto loše, a i ti isto imaš pravo,

  67. 26:59

    kad je u pitanju neko od drugih, da uradiš… I nemoj da očekuješ da ti neko neke hvalospjeve tebi ispjevava ovdje, nego da razumiješ da je obaveza ljudi da pozivaju na dobro i odvraćaju od zla. U suprotnom, ako nema onih koji pozivaju na dobro i odvraćaju od zla, to ima svoje… to ima svoje posljedice. I nije dovoljno da insan bude dobar.

  68. 27:26

    I ovdje ima jedna velika zabluda, a to je da insan klanja, obožava Allaha, posti i tako dalje. Dobar je, salih. Čovjek salih, dobar. Ali nije muslih. Ne popravlja ništa.

  69. 27:46

    [nejasno]. Sve može da se sruši. Sve može da se popali. Baš mene briga. Neka radi ko šta hoće. Nije dovoljno da Allaha obožavaš samo, nego moraš, kada su u pitanju ove stvari, da budeš sastavni dio toga i da popravljaš.

  70. 28:07

    Inače, kad dođe Allahova kazna zbog grijeha, obuhvata i griješnike i one koji su bili dobri – u osnovi koji su bili dobri – ali nisu pozivali na dobro i odvraćali od zla.

  71. 28:24

    Tako se prenosi od Zejneb bint Džahš da je rekla jedne prilike Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „E nehliku ve fina-salihun?“ Kaže: „Zar ćemo mi biti uništeni, a među nama ima dobrih?“ Pa reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne'am, iza keserel-habes.“

  72. 28:47

    „Hoćete, ako se proširi nered, griješenje, nepokornost.“ To što među vama ima dobrih, to nije razlog da Allah, subhanehu ve te'ala, ne kazni tu zajednicu. Kaže: „Hoćete, ako se proširi nered.“ I zbog toga nije normalno, nije normalno da postoji dobar Allahov rob, u osnovi koji je Allahu pokoran, a da se oko njega širi nered i da on ne reaguje po pitanju toga i da ga [nejasno].

  73. 29:26

    I zato su izuzetno važne stvari koje treba da razumijemo, posebno mi ovdje. Jer ovdje kod nas, naš narod je specifičan. Nažalost, ima jednu posebnost koja je negativna, a to je da s kim god sjedne, on je njegovog mišljenja.

  74. 29:50

    Ti ne možeš da nađeš dva čovjeka koja će da sjede, da imaju oprečno mišljenje po pitanju [nejasno], a da razgovaraju i da argumentuju to što ja zastupam jedno, a ti zastupaš drugo. Ili će da se pobiju, ako se raziđu, ili će [nejasno]: „Aha, jes, jes, jes.“

  75. 30:13

    Dok s njim sjedi – sve „jes“. „Dobar ovaj?“ „Jes.“ „Dobar onaj?“ „Jes.“ „Dobar peti?“ „Jes.“ Svi su… Čim se odvoji od toga čovjeka: „Vidje li me ovu budalu, vidje li ovog, ovaj je ovakav, ona je onakva, ona je onakva.“

  76. 30:29

    [nejasno]. Zbog čega sebi to dozvoljavaš? Zbog čega sebi dozvoljavaš, tako živiš? To je pad, to je duševni pad, da živiš ko rob, živiš ko rob, ne smiješ da kažeš čovjeku da se s njim ne slažeš. To ćete primijetiti u komunikaciji: čim kreneš da se razilaziš sa čovjekom, on osjeti – hop, odmah spušta: „Jes, aha, aha“ – hop, hop… još 30 sekundi i završena priča. [nejasno]. Nije to dobro, to nije dobro, nego insan mora da ima svoj stav, i ako se s nekim razilazi, na najljepši mogući način, i da argumentuje to što ima.

  77. 31:14

    I da tako posmatra svijet. Sva dešavanja posmatraš na taj način. Sve posmatraš kroz argumentaciju. Vidiš određenu pojavu – argumentovano je analiziraš, ili pozitivno ili negativno.

  78. 31:32

    Vidiš, neko nešto radi – argumentovano to analiziraš. Hoćeš da ocijeniš neku osobu – argumentovano je ocijeniš. I onda tačno znaš šta treba da radiš. Ako treba da se za nešto opredijeliš, i za neko mišljenje, i za neku osobu, i da nekoga podržiš, tačno znaš šta treba da radiš.

  79. 31:57

    Međutim, kad čovjek nema ove sposobnosti, ili kad živi životom „sve je to dobro, sve je to isto, sve je to… sve je… to“, onda se dešava ono što se dešava. Također, u ovom smislu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Innen-nase iza re'evul-munkere“ – kaže: kad ljudi vide munker, ono što je zlo – „fe lem jugajjiruhu“ – a nikako ga ne mijenjaju, vide zlo i ne mijenjaju to zlo,

  80. 32:27

    ostave ga kao što jeste – kaže: „ešeke en ja'ummehumullahu bi ikabihi“ – bojazan je da će ih Allah, subhanehu ve te'ala, sve kazniti. Kad ljudi vide neko zlo, pa ga ne mijenjaju, bojazan je da će ih Allah sve kazniti,

  81. 32:47

    i one koji rade zlo, i one koji ne rade to zlo, nego ga posmatraju. Zbog toga je ovo temelj, temelj naše vjere. I ne može da se živi na ovoj Zemlji, ako čovjek želi da živi ispravno, u okviru islama, bez ovoga principa:

  82. 33:12

    naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Ako čovjek vidi zlo i ne reaguje i pusti ga, onda dođemo do situacije da se to zlo javno čini. A onda, kad se to zlo javno čini, normalizuje se, i mnogo je teško da čovjek bilo šta poslije toga uradi.

  83. 33:35

    Zato ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba da budu pouka. Svaki grijeh ima svoju posljedicu. Zbog toga treba da se na zlo reaguje, kako se ne bi desilo da zbog toga zla Allah, subhanehu ve te'ala, pošalje određene kazne narodu, pa da nakon toga oni koji su najbolji u tome narodu mole Allaha, a da im Allah, subhanehu ve te'ala, neće da usliša dove.

  84. 34:04

    Nego vjernik treba da uradi ono što je do njega: da shvati šta je pravi put, da zna šta je istina, da zna šta je neistina, da zna da treba da stane uz istinu, da zna da mora da bude protiv istine.

  85. 34:20

    Samo zamislite kako je bilo prijašnjim generacijama, kako je bilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako je njemu bilo u tome društvu u kojem je ponikao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako mu je bilo sa njegovim amidžama koji su o njemu brinuli, kako je njemu bilo da stane na stranu istine, a oni na stranu neistine, i da nosi ponosno tu istinu.

  86. 34:49

    Mislite da je to bilo lako? A naši vidovi iskušenja u ovom smislu su mnogo manji. Naši vidovi iskušenja u ovom smislu su mnogo manji. Tada je to podrazumijevalo ogromnu žrtvu. Tada je to ponekad dovodilo do situacije da je u nekim bitkama čovjek trebao da stane protiv svog najbližeg:

  87. 35:19

    on na jednu stranu, ovaj na drugu, a obojica nose sablju; ovaj na istini, ovaj na neistini. I pridržavanje za pravi put je nekad i to podrazumijevalo. I vi znate, i čuli ste vjerovatno, događaj koji je vezan za poznatog munafika iz vremena Poslanika, alejhis-selam.

  88. 35:49

    Kad se pronijela vijest da, zbog toga što je licemjer i munafik, muslimani pričaju da ga treba izbrisati sa Zemlje, da ga treba neko likvidirati zbog toga. Pa je to čuo njegov sin Abdullah, pa je došao kod Poslanika, alejhis-selam.

  89. 36:11

    Kaže: „Allahov Poslaniče, ja sam čuo šta ljudi pričaju vezano za moga oca“ – a njegov otac je vođa munafika – „ja sam čuo šta ljudi pričaju za moga oca, ovo moj otac“, i kaže: „ne bih mogao da podnesem da ubica moga oca hoda Zemljom.

  90. 36:35

    To bi bilo teško. Ne mogu to da podnesem“, kaže. „Pa dozvoli meni da ja to uradim. Ako to treba da se desi, ako mora da bude on likvidiran, onda dozvoli meni da ja to uradim.“

  91. 36:54

    Pa je došao na ulaz u Medinu, a oni se vraćali iz nekog pohoda, i Allah, subhanehu ve te'ala, objavio kur'anske ajete. Onda su munafici razgovarali međusobno: kad se vratimo u Medinu, jaki će istjerati slabašne – to jest oni, ta skupina munafika, istjerat će Poslanika, alejhis-selam, i vjernike iz Medine – i to je Allah objavio u tim kur'anskim ajetima.

  92. 37:20

    Pa je stao na ulaz u Medinu i, kad je naišao njegov otac, kaže: „A što se tebe tiče, ti ne možeš unutra. Što se tebe tiče, ti ne možeš unutra, sve dok ti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dozvoli da uđeš.“

  93. 37:38

    Pa mu je Poslanik, alejhis-selam, dozvolio, pa je ušao, pustio ga je da uđe u Medinu. Zamislite taj vid iskušenja, zamislite taj način iskušenja, da si na taj način iskušan. I zbog toga, životopis Poslanika, sve što je vezano za životopis, tu je cijeli islam. Tu je sve.

  94. 38:01

    Tu je cijeli islam. I zato onaj koji sluša i čita o životopisu Poslanika, alejhis-selam, treba da pokuša da živi te momente. Ne da čita i to prepričava, nego da pokušaš da živiš taj moment: da si ti u toj situaciji, kako bi ti postupio.

  95. 38:21

    Da si ti na jednoj strani, a babo ti na drugoj, a babo je to što je njegov bio babo, i onda mora neko s tim da se obračuna. Kako bi čovjek u toj situaciji postupio, i koliko bi digitrona izvadio da izračuna, da vidi kako i šta, šta ako ovo, šta ako ono, šta…

  96. 38:43

    I u tome je, između ostalog, jedna od suštinskih razlika između nas i prijašnjih generacija: što oni, kad su prihvatili istinu, to je bilo to. Nema više lijevo-desno. Za razliku od munafika, koji imaju jednu priču za jednu stolicu, za jedno sijelo, drugu storiju za drugo sijelo, treću storiju za treće sijelo.

  97. 39:10

    Dakle, iz ove prve stvari ovog hadisa Poslanika, alejhis-selam, razumijemo Poslanikovu brigu, alejhis-selam, prema svojim ashabima, njegovu ljubav prema njima, brigu da ne upadnu u nešto, strah za njih, da ne dođe neko vrijeme razvrata, katastrofe, koje će oni možda da žive.

  98. 39:32

    I ovdje se obraća muhadžirima, kaže: „O skupino muhadžira.“ Zbog čega se obraća muhadžirima? Kaže, zbog toga što su muhadžiri po pitanju da've mnogo pretrpjeli i različite vidove iskušenja prošli tada, u to vrijeme, pa se obraća njima u ovom hadisu posebno, međutim, obuhvata sve ostale muslimane.

  99. 39:55

    I razumije se također da grijesi imaju svoju posljedicu, da vjernik mora da se čuva grijeha, i razumije se također da u društvima mora da postoje oni koji pozivaju na dobro i odvraćaju od zla, i da nije dovoljno čovjeku da bude sam po sebi pokoran samo Allahu, subhanehu ve te'ala, nego da mora da reaguje na zlo.

  100. 40:19

    I spomenuli smo načine reagovanja kad je u pitanju zlo, a to je da ga čovjek ukloni rukom ako može; ako ne može, jezikom; ako ne može, da to osudi srcem, i da je to najslabiji vid imana. Ovdje postoje, rekli smo, još četiri stvari koje su također važne.

  101. 40:37

    Ako bude neke prilike ovdje u Pazaru za neko drugo predavanje, ako Bog da, inšaAllah, koliko stignemo, spomenut ćemo svaku od tih stvari i prokomentarisati. Allaha molim da nam oprosti grijehe, Allaha molim da nam oprosti grijehe, Allaha molim da nam oprosti sve grijehe, da nas sve uvede u Džennet sa Poslanikom, alejhis-selam, sa dobrima, sa učenima, sa šehidima.

  102. 40:59

    Allaha molim da nas sve uvede u Džennet, da nas sačuva Džehennema. Allaha molim da pomogne muslimanima u cijelom svijetu, da pomogne našoj braći u Siriji, da pomogne našoj braći u Siriji. Allaha molim da im pomogne, Allaha molim da ih učvrsti, Allaha molim da im olakša, Allaha molim da im olakša, Allaha molim da im olakša, Allaha molim da uništi njihove neprijatelje. Allahumme amin. [nejasno]. Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh.

Model: large-v3-turbo · generisano 25. 10. 2026.. Uočili ste grešku? Javite nam preko stranice za kontakt.