← Sva predavanja

Allahov Poslanik ﷺ žuri da uvede ljude u Džennet

Hfz. Abdurahman ef. Kujević34:01Halka hadisa

Automatski transkript (lektorisan)

4.432 riječi · oko 22 min čitanja

Automatski transkript. Napravljen je iz zvuka snimka i lektorisan, ali nije provjeren uz slušanje— moguće su greške, naročito u imenima i arapskim citatima. Mjerodavan je video.

  1. 0:00

    بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ، الْحَمْدُ لِلَّهِ، وَالصَّلَاةُ وَالسَّلَامُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ، وَعَلَى آلِهِ وَصَحْبِهِ، أَمَّا بَعْدُ

    U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu, a salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe. A zatim:

  2. 0:43

    Poštovani prisutni, kao što ste imali prilike da pročitate najavu ove naše večerašnje halke, ona nosi naziv: Naš Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je žurio i trčao da bi uputio ljude na pravi put.

  3. 1:01

    Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je najdobronamjerniji čovjek, najiskreniji, najsaosjećajniji prema svome ummetu. I zato Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: „En-nebijju evla bil-mu'minine min enfusihim ve ezvadžuhu ummehatuhum.“

  4. 1:18

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preči vjernicima od njih samih. Dakle, preči nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i od naših roditelja, i od naše porodice, i od naše djece, i od naših imetaka, i od nas samih. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preči svakome od nas.

  5. 1:38

    I obavezni smo da volimo Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, više nego što sebe volimo, kao što je to došlo u hadisu kod Buharije i Muslima od Omera, radijallahu anhu, da je Omer rekao: „Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslaniče, ti si mi draži od svih ljudi, od svih stvorenja, osim od mene.“

  6. 1:57

    A onda mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nećeš biti, Omere, pravi vjernik dok me ne budeš volio više nego što voliš sebe.“ Zašto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nama preči od nas samih? Zbog toga što nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

  7. 2:13

    više želi dobro nego što mi sami sebi želimo dobro. I u ovom ajetu Ibn Kajjim, rahimehullah, spominje jedan kiraet, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, duhovni otac vjernika. Jer biološki naši roditelji su sebeb da dođemo na ovaj svijet i da živimo ovim fizičkim, materijalnim načinom života,

  8. 2:41

    a Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je razlog našeg duhovnog rađanja i naše vječite sreće i vječitog uspjeha i na dunjaluku i na ahiretu. I zato, na Sudnjem danu svako će brinuti o sebi, čak i Allahovi poslanici, počev od Nuha, od Adema, preko Nuha, preko Ibrahima, Musaa i Isaa – svaki od njih će govoriti: „Nefsi, nefsi, nefsi“ – moja duša, moja duša, ili teško meni, da bih sam sebe spasio. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, će govoriti: „Ummeti, ja Rabbi, ummeti, ja Rabbi, ummeti, ja Rabbi“ –

  9. 3:17

    moj ummet, Gospodaru, moj ummet, Gospodaru, moj ummet, Gospodaru. Jedne prilike Aiša, radijallahu anha, kaže, vidjela je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, raspoložen, pa mu je rekla: „O Allahov Poslaniče, zamoli Allaha za mene.“ A Aiša je rekla… onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „O Allahu dragi, oprosti Aiši sve grijehe, i ono što je činila i ono što će činiti, male i velike, i sve grijehe i oprosti.“

  10. 3:38

    Pa se Aiša onako opustila i oraspoložila i počela da se smije od zadovoljstva i sreće, a onda kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ja, Aiša, ja svakog dana, na svakom namazu molim Allaha, subhanehu ve te'ala, ovom dovom za svoj ummet.“

  11. 3:57

    Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, toliko je želio dobro čovječanstvu i toliko je želio dobro svima, svojoj rodbini i svim ljudima, da ga je Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, ukorio, pa mu je rekao: „Hoćeš li ti sebe uništiti zbog toga što oni neće da povjeruju?“

  12. 4:15

    Znači, zar ćeš ti dozvoliti da propadneš i fizički i psihički, da ti se srce u komade zdrobi, zbog toga što ljudi neće da povjeruju? Na tebi je samo, tvoja je obaveza samo da preneseš, a Allah, subhanehu ve te'ala, je Taj koji upućuje ljude na pravi put. Nije propustio nijednu priliku, a da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije iskoristio da uputi ljude na pravi put.

  13. 4:39

    Koristio je hadž: kada bi sva plemena dolazila da obave hadž, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išao je od plemena do plemena, od šatora do šatora, govoreći: „La ilahe illallah, Muhammedur-Resulullah. Kulu la ilahe illallah tuflihu“ – recite „La ilahe illallah“, uđite u islam, spasite se.

  14. 4:55

    Iako je doživljavao neprijatnosti, ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je želio, i zbog svoje samilosti i zbog svoje dobrote, da cijelo čovječanstvo uputi na pravi put. Jedna od situacija koja je tema i srž našeg predavanja večeras jeste i momenat kada je njegov amidža Ebu Talib bio na samrtnoj postelji.

  15. 5:19

    Kada je umirao i kada se razbolio bolešću od koje će preseliti, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odmah potrčao i ušao kod njega, našavši da su u njegovom prisustvu već bili Ebu Džehl i Umejje ibn [nejasno].

  16. 5:44

    Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ebu Talibu: „Reci samo ovu jednu jedinu rečenicu, ja ću svjedočiti kod Allaha, subhanehu ve te'ala, da si je izgovorio, da si je potvrdio i da si po njoj živio. Reci ovu rečenicu, ona će ti biti zalog da uđeš, inšaAllahu te'ala, inšaAllahu te'ala, u Džennet.“

  17. 6:18

    A onda Ebu Džehl i Umejje ibn Halef su se obratili Ebu Talibu, govoreći mu: „Eterhabu an milleti Abdil-Muttalib?“ – „Da li ti to odbacuješ vjeru svoga oca Abdul-Muttaliba?“ A Poslanik mu je govorio: „Reci La ilahe illallah, reci La ilahe illallah.“

  18. 6:35

    Oni su mu govorili: „Zar ćeš se odreći vjere svojih pradjedova? Zar ćeš se odreći vjere svojih pradjedova?“ Navaljivali su na njega. I, kaže, neprestano su insistirali i navaljivali i ubjeđivali ga.

  19. 6:53

    A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je savjetovao također konstantno, dok zadnje riječi njegove koje su bile – dok nije izgovorio zadnje riječi prije smrti – „Huve ala milleti Abdil-Muttalib.“ Dakle, on je na vjeri svojih predaka, Abdul-Muttaliba, i preselio je. I preselio je na neistini i preselio je na nevjerstvu, odnosno širku.

  20. 7:21

    Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tužan zbog tog momenta i zbog gubitka koji je zadesio njegovog amidžu, rekao: „Ja ću moliti Allaha, subhanehu ve te'ala, za tebe, da ti oprosti grijehe, sve dok mi Allah, subhanehu ve te'ala, ne zabrani.“

  21. 7:42

    Pa je Allah, subhanehu ve te'ala, objavio ajete: „Vjerovjesniku i vjernicima ne priliči da traže oprost za mnogobošce, za mnogobošce nevjernike, nakon što im je postalo jasno da su oni stanovnici Džehennema, pa makar bili oni i njihova rodbina.“

  22. 8:00

    I Uzvišeni Allah je objavio: „Ti zaista ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš.“ Ovo je nevjerovatna priča. Ebu Talib je amidža Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. On je brat Abdullaha, Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, oca, i po ocu i po majci.

  23. 8:23

    I Ebu Talib je veliki doprinos dao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i veliki doprinos dao Allahovoj, dželle šanuhu, vjeri, da se ona raširi, da se ona ustabili i učvrsti u Mekki. Ebu Talib je bio štit Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem.

  24. 8:41

    Znate šta je govorio? „Vallahi len jesilu ilejke bi džem'ihim hatta uvessede fit-turabi defina.“ Cijela Mekka protiv Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. On kaže: „Tako mi Allaha, neće doći, doprijeti do tebe, osim preko mene mrtvog.“

  25. 8:58

    Prvo mene da ubiju i moju glavu da odsijeku, pa tek da dođu do tebe. I govorio je: „وَلَقَدْ عَلِمْتُ بِأَنَّ دِينَ مُحَمَّدٍ مِنْ خَيْرِ أَدْيَانِ الْبَرِيَّةِ دِينَا“ [nejasno] „لَوْلَا الْمَلَامَةُ أَوْ حَذَارُ مَسَبَّةٍ لَوَجَدْتَنِي سَمْحًا بِذَاكَ مُبِينَا“ – i da nije sramote, i da nije straha da će me moj narod prekoriti, i ja bih te slijedio, Muhammede. Pogledajte kakve su ovo riječi! On kaže: najbolja vjera je Muhammedova vjera, i put Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je pravi put. Ali da nije sramote,

  26. 9:38

    i da nije straha od toga da će mi Kurejšije reći: „Ostavio je vjeru svojih pradjedova i pobojao se smrti“, kaže, „ja bih prvi bio tvoj sljedbenik.“

  27. 9:53

    Štitio ga je Ebu Talib od ranoga djetinjstva. Štitio ga je i kad su ga svi bojkotovali. Nije dozvolio Ebu Talib da iko uznemiri ili uvrijedi Poslanika Muhammeda, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

  28. 10:12

    I to je ono na šta Allah, subhanehu ve te'ala, ukazuje u Kur'anu: oni štite Poslanika – Ebu Talib i određena njegova rodbina – ali se udaljavaju od Poslanika. Štite ga zbog toga što pripada njihovoj porodici, ali su daleko od njegove vjere, od njegove ideologije i od imana i od istine u koju on, sallallahu alejhi ve sellem, poziva.

  29. 10:46

    Ovdje, iz ovog hadisa, iz ovog događaja, možemo naučiti veliki broj, veliki broj lekcija. Prije svega, trud Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da uputi ljude. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što mu je Uzvišeni Allah rekao: „وَأَنْذِرْ عَشِيرَتَكَ الْأَقْرَبِينَ وَرَهْطَكَ مِنْهُمُ الْمُخْلَصِينَ“ – i opomeni tvoju najbližu akrebu, najbližu rodbinu i tvoje pomagače iskrene među njima –

  30. 11:19

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odmah ih sakupio na brdu Safa i rekao im: „Da li biste mi povjerovali kada bih vas obavijestio da se iza ovoga brda nalazi neprijatelj koji želi da vas napadne?“ Kažu: „Naravno da bismo ti vjerovali.

  31. 11:36

    [nejasno] Nikada nismo doživjeli da si nas slagao. Nikada nas nisi slagao. 100% – šta god da nam kažeš, to je istina.“ A onda im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ja sam vam jasni opominjač od Allaha, da je ova vjera na kojoj se vi nalazite neistina i batil,

  32. 11:58

    da je širk koji Allahu, dželle šanuhu, pripisujete put koji će vas odvesti u Džehennem.“ Ustao je Ebu Leheb – rekao je njegov drugi amidža, koji se zvao Abdul-Uzza. Ebu Talib se zvao Abdu Menaf, a njegov amidža Ebu Leheb se zvao Abdul-Uzza, rob lažnog božanstva Uzza – rekao je: „Tebben leke, e li haza džema'tena?“ – „Propao bio! Zar si nas samo zbog ovoga, zbog ovoga sakupio?“ Ali šta je poenta?

  33. 12:25

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se tu uključio. Ovo treba da bude naš moto i naša motivacija u odnosu na našu rodbinu, i u odnosu na naš narod, i u odnosu na cijelo čovječanstvo: da budemo dobronamjerni prema ljudima, da im želimo hajr i da im želimo dobro, i da se na najljepši način ophodimo prema njima i da se na najljepši način njima obraćamo.

  34. 12:53

    Dakle, onim ljudima koji nisu shvatili istinu, njima je obavezno da se obraćaš najljepšim riječima i da koristiš najblaže i najljepše metode u pozivanju, kako Allah, subhanehu ve te'ala… A ne nikako da čovjek priđe njima pun mržnje, pun odbojnosti, ružnih, odvratnih osobina, i da se na taj način obraća njima i da im želi pravi put i poziva, dakle, [nejasno].

  35. 13:26

    Nema tu koristi, nema tu efekta. Moraš da želiš onom čovjeku koji je u najvećoj zabludi ono što želiš samome, samome sebi: da mu želiš uputu, da mu želiš, da mu želiš hajr. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini – jedan dječak od ehlul-kitabija, od Benu Israila, razbolio se.

  36. 13:46

    Dječak, desetak godina, kako bilježi imam Buhari. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čim je čuo, otišao je kod njega i rekao mu je: „O momčiću, reci La ilahe illallah, reci La ilahe illallah, Muhammedur-Resulullah.“ A ovaj dječak gledao je u svoga oca, tražio je pogledom dozvolu od svoga oca šta da radi, iako je znao da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na istini i na pravome putu.

  37. 14:13

    A njegov otac mu reče: „Eto je Ebul-Kasim, pokori se Ebul-Kasimu, poslušaj ga.“ I taj dječak reče: „La ilahe illallah, Muhammedur-Resulullah“, i ispusti dušu. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, srećan, radostan, razdragan, izađe iz te kuće i kaže: „Allah ga je mojom riječju i mojim sebebom spasio džehennemske vatre.“ I zato, braćo moja draga, veliki broj našeg naroda živi u nemaru i u gafletu, iako je naš narod u osnovi dobar narod.

  38. 14:51

    Naš narod je proživio komunizam, neznaboštvo, ateizam, jedan nevjerovatno strašan i veliki džahilijet, neznaboštvo i neznanje. I zato je taj period i ta ideologija ostavila pustoš u našem narodu i kod naših ljudi.

  39. 15:07

    I zato ćeš naći veliki broj naših sunarodnjaka koji kažu „La ilahe illallah, Muhammedur-Resulullah“, a ništa drugo nemaju od ibadeta i od dobrih djela u svome životu: ni namaz, ni post, ni zekat, ni hadž, niti bilo koje drugo dobro djelo, a posebno namaz.

  40. 15:25

    To je, dakle, devijacija. I musliman koji je shvatio uputu, koji je shvatio pravi put, koji je krenuo pravim putem, koji je slušao svoje alime, svoje hodže, svoje muderrise, na hutbama, na dersovima, a roditelji mu ne klanjaju – ne smije da spava. Drugim riječima: koliko treba da bude zabrinut, koliko treba Allaha, subhanehu ve te'ala, da moli, koliko treba da se trudi da ih uputi na pravi put.

  41. 15:52

    Ne može da bude miran. Rodbina mu nije na pravom putu, a da ti budeš onako miran, hladnokrvan, i da te ne zanima u kakvim su halovima? Znam jednog studenta koji je studirao šerijatske znanosti u arapskim zemljama, u arapskom svijetu.

  42. 16:09

    Kada bi došao na raspust ljeti, otišao bi u mahalu i od kuće do kuće svu svoju rodbinu i sve svoje komšije obišao, pozvao ih na namaz, pozvao ih da se pokore Allahu, subhanehu ve te'ala, jer se bojao da ih do godine neće zateći žive.

  43. 16:29

    Htio je da im prenese dokaz, odnosno da uspostavi dokaz njima i da im prenese istinu. A braćo moja draga i poštovani prisutni, onaj ko uloži napor na Allahovom, subhanehu ve te'ala, putu, Allah će mu dati lijep, dakle, rezultat.

  44. 16:47

    Bogami, Resulullah je neumoran bio na putu istine i na putu dobra. Ovdje vidimo da je Ebu Talib preselio kao nemusliman. Ima nekih frakcija koje su pokušale da izmisle neke hadise, da uvedu, uzorom bez argumenata, Ebu Taliba u Džennet, iz sažaljenja prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:

  45. 17:15

    on je amidža Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i tako dalje, i tako dalje. Međutim, to je neispravna [nejasno]. Nama je žao što Ebu Talib nije izgovorio šehadet, što nije postao musliman. Međutim, zapamtite jednu stvar i jednu veliku činjenicu: Allah, dželle šanuhu, nije nepravedan prema Svojim robovima.

  46. 17:34

    Allah nije nepravedan prema Svojim robovima. I da je Ebu Talib pokazao dovoljno interesovanja, Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, … I ona istina koju mi ponavljamo u našim hutbama i govorima: „Koga Allah uputi na pravi put, on je upućeni, a koga Allah ostavi u zabludi, njemu nema upute“ – naravno, i gleda se malo na prvi pogled, možda, ne daj Bože, nepravedna ova činjenica. Šta to znači: koga Allah uputi na pravi put, on je upućen; koga Allah ostavi u zabludi, on neće naći upute? Koga Allah upućuje na pravi put? Allah upućuje na pravi put

  47. 18:15

    onoga ko hoće uputu i ko se trudi da je postigne, onaj ko pokaže interesovanje i znake da želi uputu – Allah će ga sigurno uputiti. A koga Allah ostavlja u zabludi? Onoga ko želi zabludu, i onoga ko odbija opomene, i onoga koga su opominjači toliko puta upozorili i dostavili mu dokaz, ali je on to sve odbio – taj je ciljano izabrao zabludu, i onda ga je Allah, subhanehu ve te'ala, ostavio, ostavio, dakle, u zabludi.

  48. 18:49

    Tako da su svi argumenti izbijeni iz ruku Ebu Taliba. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je govorio, ali je on dao prednost nekim adetima i nekim običajima i nekim neispravnim fenomenima i pravilima koja su vladala u tom društvu nad Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i istinom koja mu je postala jasna.

  49. 19:14

    I zato nije dovoljno samo da čovjek zna i spozna istinu, mora da joj se pokori. Naši ljudi, primjera radi, veliki broj ljudi kaže: „Ja vjerujem u Allaha, postoji neka sila“ i tako dalje, „naša vjera je najbolja vjera“. Međutim, od vjere nema ništa u svom djelu i u svojoj praksi.

  50. 19:30

    Ako preseli u takvim halovima i u takvom stanju, to mu neće koristiti kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Zašto? Zato što Iblis, la'netullahi alejh, on zna Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te'ala. On vjeruje da je Allah, subhanehu ve te'ala, istina, i on se kune Allahom.

  51. 19:50

    Iblis se kune Allahom, subhanehu ve te'ala. Ali on je najveći neprijatelj i on će biti u dnu džehennemske vatre. Zašto? Zato što se nije pokorio. Tako da, ako čovjek samo tvrdi: „Ja sam ubijeđen da je islam istina, ja vjerujem u Allaha, vjerujem u poslanike“, međutim ništa ne uradi od dobrih djela koja potvrđuju, potvrđuju to njegovo vjerovanje, to mu neće koristiti kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Je l' vidite? Ebu Talib je govorio: „Najbolja je vjera Muhammedova vjera“, međutim nije se pokorio.

  52. 20:22

    Nije se pokorio. Zatim, kada neko preseli kao nemusliman, nije dozvoljeno da upućujemo dovu Allahu, subhanehu ve te'ala, za njega. Ako se zna da je neko preselio čineći djela nevjerstva, koji je hulio Allaha, subhanehu ve te'ala, na najružniji način spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala, negirao Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru i tome slično, za njega nije dozvoljeno da upućuješ dovu, da se moliš Allahu, subhanehu ve te'ala, za njega.

  53. 20:55

    U nekim momentima toliko neznanje dosegne kod nekih muslimana, da jednostavno kod onih koji su deklarisani kao nemuslimani, čak i vođe velikih zabluda, kada presele, naše neznanje i [nejasno]… Ne može to tako da se kaže, ne priliči.

  54. 21:16

    Nije ispravno. Pa znate, skoro kada je preselio jedan od velikih njihovih predvodnika, ljudi naši: „Allah da mu se smiluje, da ga blagoslovi, on je pomagao, on je, on je…“ Ne može, čovječe!

  55. 21:32

    „Da mu Allah oprosti“ – ne može. Ako je on [nejasno]. Ne može. Allahu, subhanehu ve te'ala, da se moliš, da se moliš za njega. Zatim, u ovom slučaju i u ovom događaju, jedna velika poruka jeste važnost dobrog ambijenta i dobrog društva.

  56. 21:59

    Važnost kakvo društvo čovjek ima, i u kakvom se ambijentu nalazi, i u kakvom ambijentu boravi. Pogledajte šta znače loši drugovi. Pogledajte šta znači loše društvo.

  57. 22:16

    Ebu Taliba su Ebu Džehl i Umejje ibn Halef odveli u džehennemsku vatru. Šejtansku ulogu imali su, i nisu ga ostavili dok nije dušu ispustio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je preklinjao, molio, ubjeđivao, a oni kao šejtani: „Zar ćeš ostaviti vjeru svog oca, zar ćeš ostaviti vjeru svog oca?“ U tom zadnjem momentu ga nisu ostavili da malo razmisli, da malo donese odluku, dakle, u nekom slobodnom ambijentu, nego su jednostavno toliko navalili da je rekao: on je na vjeri svojih pradjedova.

  58. 22:58

    I zato, braćo moja draga, poštovani mu'mini, jako je važno da imaš dobrog prijatelja za druga, iskrenog čovjeka za druga. Kaže Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala: „O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i budite sa iskrenima.“ Kažu Arapi za druga: „es-sahib sahib“ – sahib, ili prijatelj, je onaj koji te vuče: ili te vuče ka hajru, ili te vuče ka zlu,

  59. 23:31

    u zavisnosti od toga kakva je njegova orijentacija. I zato, dragi roditelji, dragi prijatelji, usmjeravajte svoju djecu i svoju omladinu da se druže sa kvalitetnim ljudima, sa onima koji obavljaju namaz, sa onima koji vjeruju u Allaha, subhanehu ve te'ala, sa onima koji su iz dobrih familija i dobrih porodica.

  60. 23:52

    To je jedan od velikih razloga da čovjek ustraje na pravom putu. Također, da muslimani žive u muslimanskoj sredini. Muslimanima je obaveza da žive u muslimanskoj sredini. Jer se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odriče muslimana koji živi u nemuslimanskoj sredini.

  61. 24:10

    Zašto? Zato što onaj koji živi u takvom negativnom ambijentu i lošem okruženju, vremenom će postati dio tog ambijenta. Istopit će se, nestat će, asimilirat će se, kao što se kocka šećera istopi u čaši vode.

  62. 24:31

    Tako se identitet topi, tako vjera nestaje, tako vrline nestaju. A čovjek po prirodi prima uticaj od onih sa kojima se druži.

  63. 24:48

    Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio da čobani, ljudi koji čuvaju krave i ovce i deve, poprime osobine onih životinja sa kojima se druže. Pa su čobani ovaca blagi, tihi, smireni, skrušeni.

  64. 25:06

    A oni koji čuvaju konje, koji čuvaju deve – deva je ohola životinja – oni su oholi, gordi. [nejasno] jedan profesor za te beduine koji čuvaju deve, koji samo sa devama borave, kaže: ti možda sjediš sa njim i pored njega tri dana, tri noći, on ti jednu riječ neće progovoriti.

  65. 25:23

    Ohol, kao deva. Poprimi osobine deve. E, zamisli kako čovjek na čovjeka utiče – čovjek koji govori, koji priča, koji utiče, koji insistira, koji navaljuje, koji nudi. Zato je jako važno, jako bitno da pravimo zdrav ambijent.

  66. 25:40

    Ovo je zdrav ambijent. Ali ovaj zdrav ambijent i zdravlje moramo da prenesemo na naše škole, naše mahale, na naše kuće i u naše institucije i u sve naše gradove i sela i mahale. Gdje god žive naši ljudi, mora da bude zdrav ambijent.

  67. 25:57

    Jer, kako kaže jedan od velikih islamskih alima – da mu Allah, subhanehu ve te'ala, olakša njegovo stanje [nejasno] – danas sukob između muslimana i ove ateističke, džahilijetske civilizacije koja dominira nije sukob islama i neistine, istine i neistine, nego je sukob ljudskosti i neljudskosti.

  68. 26:27

    Ljudskosti ili neljudskosti. Zar niste vidjeli ovih dana kakvi su dokumenti izašli? Tri i po miliona, ili tri miliona različitih dokumenata onog tamo [nejasno], i te takozvane elite koja je najgnusnije stvari radila, a upravlja svijetom, najgnusnije stvari radi.

  69. 26:49

    I oni nam govore o [nejasno] djece, ljudi, žena, životinja, tome slično. Nama, muslimanima, da govore o tome? Izopačena je njihova fitra, totalno je ljudskost nestala u njihovim dušama i njihovim životima. E, kada to vidimo, braćo moja draga i poštovane sestre, moramo još više, još čvršće da se držimo naše vjere kutnjacima, kao što je govorio Poslanik Muhammed. Nemamo mi ničega da se stidimo u našoj vjeri. Nemamo razloga da se stidimo bilo čega u našoj vjeri. Sve ono što je Allah, subhanehu ve te'ala, propisao – drži se čvrsto toga propisa.

  70. 27:29

    Tu je za tebe i za tvoju familiju, tvoju i tvoju porodicu ponos, dostojanstvo i pobjeda, inšaAllah, inšaAllahu te'ala. Zatim, uputa je u Allahovim, subhanehu ve te'ala, rukama. Uputa je u Allahovim, subhanehu ve te'ala, rukama.

  71. 27:46

    Koliko god da se ti trudiš, Allah je Taj koji otvara, koji otvara, dakle, srca, i On je Taj koji upućuje ljude na pravi put. Zanimljivo je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao četvoricu amidža. Dvojica njegovih amidža, koji su imali lijepa imena, a to su Hamza i Abbas, prihvatili su islam.

  72. 28:07

    A dvojica njegovih amidža, koji su imali ružna imena, a to su Abdu Menaf, Ebu Talib, i Abdul-Uzza, Ebu Leheb, oni su ostali na nevjerstvu.

  73. 28:20

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je volio lijepa imena. I volio je da tumači i da iz tih imena izvlači pozitivne poruke i optimizam. Primjera radi, pleme Eslem je naišlo, on je rekao: „Eslem, selemehallah.“

  74. 28:39

    „Eslem“ – od riječi „mir“ i „spas“ – rekao je: pleme Eslem – „selemehallah“ – Allah ih spasio. Vidio je pleme Gifar, od riječi „gafere“, znači oprostiti, kaže: „Gifaru gaferallahu leha“ – pleme Gifar, Allah im oprostio grijehe.

  75. 28:57

    Došao je čovjek po imenu Suhejl na Hudejbiju – ime Suhejl znači lahkoća, jednostavnost – i ušao je kao pregovarač sa te tamo strane. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Evo ga ovaj Suhejl. Dolazi Suhejl – sehule emrukum.“

  76. 29:14

    Lahko ćete završiti posao sa njim. A kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao na neko ružno ime, on bi naredio da se promijeni ime. Posebno, kao što je Abduš-Šems – rob sunca, Abdul-Uzza – rob, ne znam, tamo lažnog božanstva, itd., El-Hakem – sudac – on bi promijenio ime.

  77. 29:32

    Ebu Džehl je bio Ebul-Hakem, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao nadimak Ebu Džehl. Ebul-Hakem znači otac suca i tako dalje, a onda mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne, ti si otac najvećeg neznanja.“

  78. 29:48

    I tako je postao poznat, i do Sudnjeg dana je po tome najpoznatiji. Zato, braćo moja draga, obaveza je da čovjek govori lijepe riječi i da ima uvijek pozitivnu priču. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Kane ju'džibuhul-fe'lu vel-kelimetut-tajjibe“ –

  79. 30:06

    [nejasno] sviđa mu se optimizam i lijepa riječ. Lijepa imena, lijepi nazivi. I djeci se daju lijepa imena. Mi smo inače davali lijepa imena, muslimani ovdje u Sandžaku, u Bosni i tako dalje. Vidite kakva smo davali lijepa imena, muslimanska, čisto muslimanska imena,

  80. 30:25

    arapska imena, našoj djeci. A onda je naišao komunizam. Komunizam nas je zdrobio, braćo. Pa ne znaš… ne bih sada da spominjem neka imena koja ništa ne znače, braćo, ništa ne znače, ni u jednom jeziku: ni na bosanskom, ni na albanskom, ni na turskom, ni na arapskom, ni na jednom jeziku nemaju nikakvo značenje.

  81. 30:44

    I naši ljudi kažu: „Međunarodno ime.“ Koje je međunarodno ime? To bi, Jarabbi, to je nemuslimansko ime, nego samo tako su sebi smišljali izgovore. I znam isto još jednu veliku zabludu koju su, primjera radi, radili i sprovodili, jeste, demek: rodi se dijete i odvede ga kod hodže, kaže: „Hodža, daj ti njemu ime, kao muslimansko: Muhammed, Ahmed, Hasan, [nejasno]“, a on će se zvati, ne znam, tamo… nemoj se neko da nađe uvrijeđen, ne želim da spominjem ova imena.

  82. 31:14

    Po nekom glumcu, na primjer, radi… muslimani daju imena – strašno, strašno! Kaže: „Kako se zove?“ Kaže: „On se zove po zakonu tako, a ovamo za dunjaluk ovako.“ Šta to znači? Praviš dvostruku ličnost, praviš od njega. Tragovi sekularizma.

  83. 31:32

    Dakle, na Sudnji dan, kad bude, neka se prozove ovako, a za dunjaluk neka ima neko ovamo dunjalučko ime. [nejasno] To je ta zabluda. Kakva je to devijacija! A to je sve iz neznanja, iz želje da se dodvorimo i da slijedimo one koji imaju nešto što je manje vrijedno u odnosu na našu kulturu, naš identitet, na ono što mi imamo.

  84. 32:01

    I pogledajte kako je Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, Hamzu i Abbasa uputio na pravi put, a, nažalost, ovu dvojicu, koji su se možda ponosili tim imenima, da budu robovi nečega drugoga mimo Allaha, subhanehu ve te'ala – oni su završili kao robovi tih lažnih stvorenja.

  85. 32:21

    Imam Buhari je ovaj hadis uvrstio u svoju knjigu, u „Sahih“, i rekao je, kaže: „Poglavlje o tome kada mnogobožac na samrti kaže La ilahe illallah.“ Onda se pitaš ti: kako, kada čovjek na samrti, mnogobožac, kaže La ilahe illallah? Ovaj mnogobožac nije rekao La ilahe illallah. Ali nam Buharija ovim svojim naslovom šalje poruku da onaj ko kaže La ilahe illallah ući će u Džennet, i da je jedina karta na osnovu koje može da se uđe u Džennet riječi „La ilahe illallah“, kao što je govorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „La jedhulul-džennete illa nefsun mu'mineh“ –

  86. 33:01

    u Džennet će ući samo vjernička duša, samo ona duša koja je govorila „La ilahe illallah“. Zato, braćo moja draga, poštovane sestre, mi koji izgovaramo „La ilahe illallah, Muhammedur-Resulullah“, mi koji pripadamo i ovom šehadetu i ovoj istini, mi smo najsretniji ljudi, mi smo najprivilegovaniji, mi smo najodabraniji, mi smo najpočašćeniji od Allaha. Zato radujte se – „ve bešširil-mu'minin“ – radujte se, obraduj vjernike – i čuvaj ovo što ti je Allah, subhanehu ve te'ala,

  87. 33:27

    podario: čuvaj i širi. Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nam se smiluje, da nas učini od onih koji pozivaju ka šehadetu, i da nas učini od onih čije će zadnje riječi biti „La ilahe illallah, Muhammedur-Resulullah“, da nas dočekaju meleki milosti i da nas, inšaAllahu te'ala, obraduje najljepšim nagradama na Sudnjem danu, u društvu Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,

  88. 33:51

    i onih koji su ga slijedili. Amin, ja Rabbel-alemin. Allah vas nagradio. Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. [nejasno] Elhamdulillahi Rabbil-alemin.

Model: large-v3-turbo · generisano 25. 10. 2026.. Uočili ste grešku? Javite nam preko stranice za kontakt.