← Sva predavanja

Poruke i pouke iz sure El-Beled

Hfz. Abdurahman ef. Kujević23:57Hutba (džuma)

Automatski transkript (lektorisan)

2.194 riječi · oko 11 min čitanja

Automatski transkript. Napravljen je iz zvuka snimka i lektorisan, ali nije provjeren uz slušanje— moguće su greške, naročito u imenima i arapskim citatima. Mjerodavan je video.

  1. 0:00

    إِنَّ الْحَمْدَ لِلَّهِ نَحْمَدُهُ وَنَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ

    Zaista, hvala pripada Allahu; Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i od Njega oprost molimo.

  2. 0:43

    وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَمِنْ سَيِّئَاتِ أَعْمَالِنَا مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلَا مُضِلَّ لَهُ، وَمَنْ يُضْلِلْ فَلَا هَادِيَ لَهُ

    Utječemo se Allahu od zla naših duša i od naših loših djela. Koga Allah uputi, njega niko ne može zavesti, a koga On ostavi u zabludi, njega niko ne može uputiti.

  3. 0:54

    وَأَشْهَدُ أَنْ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ وَأَشْهَدُ أَنَّ سَيِّدَنَا وَنَبِيَّنَا مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَحَبِيبُهُ وَرَسُولُهُ

    Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed Njegov rob, miljenik i poslanik.

  4. 1:04

    أَرْسَلَهُ اللَّهُ تَبَارَكَ وَتَعَالَى بِالْهُدَى وَدِينِ الْحَقِّ لِيُظْهِرَهُ عَلَى الدِّينِ كُلِّهِ وَلَوْ كَرِهَ الْكَافِرُونَ فَصَلَوَاتُ رَبِّي وَسَلَامُهُ عَلَيْهِ وَعَلَى آلِهِ وَصَحْبِهِ وَمَنْ سَارَ عَلَى نَهْجِهِ وَاقْتَفَى أَثَرَهُ إِلَى يَوْمِ الدِّينِ

    Allah, Blagoslovljeni i Uzvišeni, poslao ga je s uputom i pravom vjerom da je uzdigne iznad svih vjera, makar to bilo mrsko nevjernicima. Neka su salavati i selami moga Gospodara na njega i na njegovu porodicu i ashabe i na one koji idu njegovim putem i slijede njegove stope do Sudnjeg dana.

  5. 1:21

    رِضْوَانُ اللَّهِ تَعَالَى عَلَيْنَا وَعَلَيْهِمْ أَجْمَعِينَ ثُمَّ أَمَّا بَعْدُ

    Neka je Allahovo zadovoljstvo na nama i na svima njima. A zatim:

  6. 1:25

    Poštovana braćo, cijenjeni mu'mini! Svaka sura u Kur'anu časnom je zasebna priča. 114 sura – svaka od njih predstavlja najljepšu bašču, koja sa svojom ljepotom, sadržinom, poukama i porukama, i konstrukcijom izražaja i riječi predstavlja zasebnost.

  7. 2:05

    I zato vjernik iščitava, pamti i stalno se druži sa Allahovom, subhanehu ve te'ala, Knjigom, i na taj način napaja svoju dušu i svoje srce sa ovog najljepšeg, najbogatijeg, nepresušnog, savršenog izvora.

  8. 2:32

    Uzvišeni Allah, dželle ve ala, kaže u jednoj od Svojih časnih sura, čije ćemo ukratko pouke i poruke prenijeti tokom današnje hutbe: Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

  9. 2:50

    „La uksimu bi hazel-beled“ – kunem se ovim gradom – „ve ente hillun bi hazel-beled“ – u kojem ti živiš, ti, Muhammede, u tom gradu živiš.

  10. 3:10

    Čovjeka smo zaista stvorili da se trudi i da ulaže napor. Pa zar taj čovjek misli da niko nije moćan i kadar nad njim?

  11. 3:55

    Govori: „Utrošio sam nebrojeno i mnogobrojno blago svoje.“ Zar on misli da ga niko ne vidi?

  12. 4:10

    أَلَمْ نَجْعَلْ لَهُ عَيْنَيْنِ

    „Zar Mi njemu nismo dali oka dva…“ (El-Beled, 8)

  13. 4:14

    Zar nismo čovjeku dali dva oka? „Ve lisanen ve šefetejn“ – jezik i dvije usne. „Ve hedejnahun-nedždejn“ – i ukazali mu na put dobra i zla.

  14. 4:34

    „Felaktehamel-akabeh“ – pa zašto se čovjek ne suočava sa poteškoćama? „Ve ma edrake mel-akabeh“ – koje su to poteškoće i izazovi?

  15. 4:49

    „Fekku rekabeh“ – roba ropstva osloboditi. Ili nahraniti onog kome je to najpotrebnije, kada je kriza i kada je velika pustoš,

  16. 5:16

    „jetimen za makrabeh“ – siroče iz tvoje rodbine – „ev miskinen za metrabeh“ – ili nekog nevoljnika, miskina, siromaha, koji se zbog siromaštva za zemlju zalijepio i ne može da se pomjeri.

  17. 5:37

    A osim toga, ta kategorija ljudi vjeruje u Allaha, dželle šanuhu, preporučuje strpljenje i preporučuje milost. „Ulaike ashabul-mejmeneh.“

  18. 5:58

    Ti su desni, ti su sretni, ti su uspjeli, oni koji imaju ova svojstva. „وَالَّذِينَ كَفَرُوا بِآيَاتِنَا هُمْ أَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ“ – a oni koji ne vjeruju u Allahove ajete, oni su nesretni, oni su baksuzni, oni su lijevi. „عَلَيْهِمْ نَارٌ مُؤْصَدَةٌ“ – oni će biti stanovnici džehennemske vatre, i vatra će biti, ili vrata džehennemska će nad njima biti zatvorena.

  19. 6:33

    Braćo moja draga, poštovani mu'mini, ovdje Allah, subhanehu ve te'ala, objašnjava suštinu, bit čovjeka, i objašnjava sve kategorije koje postoje u životu, na ovom svijetu, i podsjeća nas na mnogobrojne blagodati koje nam je On, subhanehu ve te'ala, dao.

  20. 6:58

    I podsjeća nas na završetak našeg putovanja. A Allahovo izražavanje i Allahov govor je najljepši i najjednostavniji. Na samom početku Allah se kune.

  21. 7:18

    Allah govori istinu – „وَمَنْ أَصْدَقُ مِنَ اللَّهِ قِيلًا“ – stalno i uvijek. I Njegov govor je istina i pravda. Kada govori o nekim vijestima, taj govor je istinit, a kada Allah govori o propisima, Njegov govor je pravedan. Ali da bi nam objasnio važnost ovoga što nam priča, da nam dodatno zainteresira naša srca i um, On se kune: „La uksimu bi hazel-beled“ – kunem se ovim gradom, kunem se Mekkom.

  22. 7:58

    Najvažniji je grad, grad kojeg je Allah svetim i posebnim učinio onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju. Kada ljudi nije postojalo, kada je stvorio nebesa i Zemlju, Mekka je bila obilježena i Mekka je svetom tada proglašena. I zato ljudi vole Mekku, i zato vjernici vole Mekku, zato svi mi čeznemo za Mekkom, jer je berićet nad tim gradom Gospodar i Stvoritelj svih svjetova prosuo.

  23. 8:43

    I u njoj su hadž obavljali svi Allahovi poslanici, i najbolji ljudi kroz Mekku prošli. Mekka ima posebne propise. Nećemo da duljimo, jer nije prilika za tu temu.

  24. 8:59

    Ono što je dodatno učinilo vrijednim taj grad jeste to što ti, Muhammede, živiš u njemu, i to što si se ti, Muhammede, rodio u Mekki – ti, kao najbolji čovjek, ti koga je Allah odabrao i kome je Allah objavu poslao i Kur'an dao. I jedino je tebi dozvolio borbu u Mekki za vrijeme osvajanja Mekke, i njen hurmet i svetost nakon tog momenta ponovo se vratila,

  25. 9:42

    i tako je to do Sudnjega dana. Allah se kune roditeljem i onim što roditelj rađa. Allah se kune čovjekom.

  26. 9:57

    A ono čime se Allah kune, to je važno. On se ovdje kune stvorenjima; On ima pravo da se kune čime On hoće. Ali kada se On zakune nekim stvorenjem, onda treba to da nam privuče pažnju, da znamo da je to čime se On kune mnogo važno.

  27. 10:23

    Pogledajte koliko Allah čovjeka poštuje, koliko tebe poštuje: tobom se kune. To znači da trebaš da razmisliš o savršenstvu svoga bića i o savršenstvu uloge koju ti je Allah, subhanehu ve te'ala, dao.

  28. 10:42

    Čovjek je, pored mnogobrojnih stvorenja, najvažniji. Nebesa i Zemlja su veći od čovjeka, nebeska tijela mnogobrojna, mora su moćnija od čovjeka, mnogobrojni drugi svjetovi koji postoje moćniji su pojedinačno od čovjeka, ali je Allah čovjeka učinio centralnom figurom i centralnim stvorenjem u svemiru i sve mu potčinio, da bude ponosan i sretan tom odlikom, tom čašću koju nam je Allah, subhanehu ve te'ala, dao.

  29. 11:25

    A onda sam proces stvaranja čovjeka – kako je to Allah odredio da čovjek bude stvoren od kapljice i da bude nejak i potreban. Pa je odredio da se hrani i da bitiše u utrobi svoje majke.

  30. 11:49

    Pa kada se rodi, čovjek je potreban svojih roditelja, pa mu je Allah potčinio roditelje da ga s ljubavlju podižu. A onda, kada odraste, onda i osjeti moć i snagu, onda se uzoholi i zaboravi sve to.

  31. 12:11

    A nakon toga ponovo dolazi slabost i nejač, i halovi i potrebe. Pa se onda ponovo čovjek snuždi. Zbog čega se Allah kune?

  32. 12:28

    Da bi nam ukazao na suštinu našeg života. Zbog čega smo stvoreni? Odgovor na ovu zakletvu: Mi smo čovjeka stvorili da se trudi. Mi smo čovjeka stvorili da… stvorili smo ga na ovom svijetu, koji je svojevrsna teškoća i tegoba.

  33. 12:54

    Ovaj svijet je protkan tegobama i teškoćama. Čovjek se rađa s teškoćom, majka ga rađa uz porođajne muke. I nailazi čovjek tokom života na razno-razne izazove i iskušenja.

  34. 13:12

    Mora da se trudi, mora da se suočava, ali uz istinu ovaj život ima slast, ima smisla, ima ljepotu – uz pokornost Uzvišenom Allahu, subhanehu ve te'ala.

  35. 13:28

    Ali poruka ovog ajeta jeste da čovjek treba da se trudi, da ulaže napor i da bude vrijedan. Musliman ne smije da bude lijen, musliman ne smije da bude neorganizovan, musliman ne smije da bude nepismen, musliman ne smije da bude slabić.

  36. 13:49

    Musliman ne smije da bude ponižen. Musliman ne smije da bude donji. Čovjek ne smije da bude donji. A prije svega, čovjek je čovjek kada prihvati istinu Stvoritelja i kada je na visini zadatka zbog kojeg ga je Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio.

  37. 14:08

    To je naša uloga. Ne može ništa da se desi samo po sebi. Ne dešavaju se stvari čudima i trikovima, na dodir i na treptaj oka – ne. Mora proces da prođe i mora trud da se uloži.

  38. 14:30

    Allah Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, kao čovjeku koga je najviše volio, nije mu dao zajednicu, uspjehe, pobjedu bez truda i napora. Nego se on založio i potrudio, i organizovao, i napatio se, i imetak uložio, i snagu uložio, i hidžru učinio – petsto kilometara na jahalici, po suncu, kroz pustinju – i zajednicu organizovao, i pancir obukao, i vojsku poveo, i ranjen bio, i krv mu potekla, i iz Taifa bio protjeran.

  39. 15:14

    Da bi mu Allah, subhanehu ve te'ala, poslije za kratko vrijeme dao da mu cijelo Arabijsko poluostrvo dođe na noge i da postane prvi čovjek Arabijskog poluotoka. Čovjek je stvoren da se trudi; čovjek mora da bude vrijedan, kreposan u svemu, za dobro ovog svijeta i za dobro budućeg svijeta. A onda Allah spominje ono što je u biti čovjeka: to je nezahvalnost, i oholost, i osionost.

  40. 15:52

    Kada se on osjeti, kada dostigne vrhunac snage i moći – zar čovjek ikada može da pomisli, kako može čovjek, u stvari, da pomisli da niko nije jači od njega i da niko nije nad njim moćniji?

  41. 16:11

    Tada to čovjek ponekad pomisli uz sredstva, uz materijalnu, tu cijelu opremu, uz vojsku, uz razno-razna obezbjeđenja i tako dalje, uzoholi se, uz [nejasno] opremu, uzoholi se čovjek, pa pomisli da je gospodar svemira.

  42. 16:35

    I onda u toj osionosti kaže: „Ja sam taj koji mogu da dadem kome hoću da živi, a kome ja spriječim [nejasno], on će da umre.“ Pa određuju razno-razne blokade određenim skupinama i tako dalje.

  43. 16:54

    Ko je čovjek? Kako ima pravo čovjek da zabrani hranu i piće drugim ljudima koji su iz te kategorije? Nema pravo. Zato Allah, subhanehu ve te'ala, nas na kraju podsjeća na vjerovanje u Sudnji dan i na dan obračuna zbog svih tih takvih ponašanja.

  44. 17:24

    [nejasno] nas podsjeća na blagodati: zar čovjeku nismo dali dva oka? Jesmo li razmišljali, braćo moja draga, o blagodatima očiju, o blagodatima vida, o blagodatima jezika i govora?

  45. 17:45

    Kako se govor stvara i kako čovjek govori… Kada roditelju neko dijete zakasni da priča, 3–4 godine napuni, uhvati ga panika. A onako, kada dijete progovori samo po sebi, onom ustaljenom nekom praksom, mi mislimo: to sve mora tako, normalno. Nije, to je blagodat od Allaha. Zamisli one koji su nijemi, koji su gluhi, koji su slijepi.

  46. 18:21

    „Ve šefetejn“ – dvije usne. I kako je inače Allah čovjeka stvorio savršeno. Ne postoji ljepši oblik koji bi mogao iko da zamisli, u kojem bi mogao čovjek da izgleda ljepše od ovog oblika kojeg je Allah izabrao. I uputili smo ga na put dobra i zla. I onda Allah, dželle šanuhu, kaže: zašto se čovjek ne suočava sa poteškoćama, zašto se ne trudi da čini dobra djela? Dobra djela iziskuju trud i napor. A koja su to dobra djela? Onda je Allah naveo nekoliko primjera:

  47. 19:00

    da nahraniš, kada je kriza, siromaha, siroče; da oslobodiš čovjeka ropstva. Allah je ljude slobodnim stvorio. Kada je Adem došao na ovaj svijet, nisu došli robovi sa njim da ga služe, da mu serviraju njegove potrebe, nego je Adem bio i niko više, i njegova hanuma Havva. Slobodan je čovjek,

  48. 19:30

    Božijom odredbom, Božijom odredbom i Božijim stvaranjem. I niko nema pravo da čovjeka porobi. Jedino Kome možemo da budemo robovi, to je Gospodar svjetova. A sva borba, nažalost, je u tome da se porobe pojedinci, zajednice i narodi, da robuju nekome i nečemu drugome mimo Allaha, subhanehu ve te'ala.

  49. 19:57

    A to je oduzimanje slobode čovjeku kao jedne specifičnosti kojom je Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, čovjeka posebno odlikovao. I onda Allah, subhanehu ve te'ala, na kraju dijeli čovječanstvo u dvije kategorije:

  50. 20:19

    desne, sretne – one koji su svjesni sebe i koji su svjesni suštine života, zašto su ovdje,

  51. 20:33

    koji su svjesni svojih blagodati od Allaha: oči, i sluh, i vid – sve ti je to Allah dao da spoznaš istinu i da činiš dobra djela. A teško onome ko to upotrijebi za haram stvari, koristi se Božijim blagodatima u nepokornosti Stvoritelju tih blagodati.

  52. 20:53

    To je velika nepravda. A druga kategorija su nesretni i baksuzni, oni koji su odbili istinu, i oni koji su zanegirali blagodati. Oni će na ahiretu imati težak položaj, težak završetak:

  53. 21:15

    džehennemska vatra koja će biti nad njima zatvorena. Zatvorena džehennemska vrata, zatvorena iza njih i iznad njih. Pogledajte, braćo moja, poštovani mu'mini: kratka sura, kroz koju nas Uzvišeni Allah provede od početka stvaranja do kraja našeg putovanja.

  54. 21:38

    I uzgred nam pomene zašto smo tu, šta treba da radimo, podsjeti nas na blagodati. I na kraju spomene epilog našeg bitisanja, postojanja, kretanja i putovanja.

  55. 21:54

    A to je vječnost. A pametni su oni koji shvate ovo, koji shvate vječnost, a ovaj prolazni period koriste da obezbijede što ljepši status u vječnosti.

  56. 22:12

    Jer vječnost nikada ne prolazi. I uz to, treba napomenuti da je vjernicima i mu'minima i zahvalnima na dunjaluku najljepše. I oni se najljepše osjećaju, i duše i srca su im najsmirenija.

  57. 22:37

    U to nema nikakve sumnje, jer srce se ne može smiriti uz grijehe i nepokornost Gospodaru svih svjetova. Gospodaru dragi, molimo Te svim Tvojim imenima i uzvišenim svojstvima da nas pomogneš, da se do kraja izborimo za našu slobodu, da do kraja ostanemo ustrajni na Pravom putu.

  58. 23:02

    Molimo Te, Gospodaru, da spustiš Svoju milost i da uputiš muslimane, da ih vratiš Pravome putu, Tvojoj Knjizi i sunnetu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem; da uputiš zabludjele ljude, da izliječiš bolesne, da usrećiš nesretne, da pomogneš ponižene, one kojima je pomoć potrebna; da spriječiš zlikovce da maltretiraju, uništavaju i kažnjavaju nevine ljude, i da se smiluješ svim šehidima

  59. 23:41

    ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posebno šehidima Gaze, i da njihovu žrtvu učiniš zalogom za pobjedu ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Amin, ja Rabbel-alemin.

Model: large-v3-turbo · generisano 25. 10. 2026.. Uočili ste grešku? Javite nam preko stranice za kontakt.