Džamija na JalijiNovi Pazar
← Sva predavanja

Kulturološka pripadnost Islamu

Prof. Dženan ef. Kamešničanin20:12Hutba (džuma)

Pokreni video

Automatski transkript (lektorisan)

2.933 riječi · oko 15 min čitanja

Automatski transkript. Napravljen je iz zvuka snimka i lektorisan, ali nije provjeren uz slušanje— moguće su greške, naročito u imenima i arapskim citatima. Mjerodavan je video.

  1. 0:00

    جَدِّدْ حَيَاةَ الْقَلْبِ بِالْقُرْآنِ كَيْ تَطْمَئِنَّ الرُّوحُ بِالْإِيمَانِ

    Obnovi život srca Kur’anom, da bi se duša smirila imanom.

  2. 0:12

    إِنَّ الْحَمْدَ لِلَّهِ نَحْمَدُهُ وَنَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَمِنْ سَيِّئَاتِ أَعْمَالِنَا مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلَا مُضِلَّ لَهُ، وَمَنْ يُضْلِلْ فَلَا هَادِيَ لَهُ

    Zaista, hvala pripada Allahu; Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i od Njega oprost molimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i od naših loših djela. Koga Allah uputi, njega niko ne može zavesti, a koga On ostavi u zabludi, njega niko ne može uputiti.

  3. 0:30

    وَأَشْهَدُ أَنْ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أَنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أَرْسَلَهُ اللَّهُ تَبَارَكَ وَتَعَالَى بِالْهُدَى وَدِينِ الْحَقِّ

    Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Allah, Blagoslovljeni i Uzvišeni, poslao ga je s uputom i pravom vjerom.

  4. 0:43

    لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَيَحِقَّ الْقَوْلُ عَلَى الْكَافِرِينَ، صَلَوَاتُ رَبِّي وَسَلَامُهُ عَلَيْهِ وَعَلَى الصَّحَابَةِ وَالتَّابِعِينَ وَمَنْ تَبِعَهُمْ بِإِحْسَانٍ إِلَى يَوْمِ الدِّينِ

    Da opominje one čija su srca živa i da se obistini Riječ protiv nevjernika (Ja-Sin, 70). Neka su salavati i selami moga Gospodara na njega, na ashabe, tabi'ine i na one koji ih u dobru slijede do Sudnjeg dana.

  5. 0:55

    Draga i poštovana braćo, cijenjene džematlije, cijenjeni vjernici, prije svega neka je neizmjerna hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Vladaru Sudnjega dana, Milostivom i Samilosnom, što nas je učinio pripadnicima kod Njega jedine priznate vjere, vjere islama.

  6. 1:23

    Neka Mu je hvala što nam je podario časni Kur'an da bude uputa nama u životima našim, i neka Mu je hvala što nam je poslao Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Njegovo najodabranije stvorenje i posljednjeg Poslanika, da upravo on bude naš Poslanik i naš uzor, a mi njegov ummet; pod njegovom zastavom živimo i pod njegovom zastavom ćemo biti proživljeni na Sudnjem danu.

  7. 1:47

    Draga i poštovana braćo, cijenjeni vjernici, pripadnici islama, koliko smo svjesni blagodati koju nam je Allah, dželle šanuhu, dao time što nas je učinio da slijedimo Njegovu časnu vjeru? Time što nam je dao da se rodimo kao muslimani i time što nas je u našim životima uputio da shvatimo istinu prije nego što na onaj svijet odemo.

  8. 2:10

    To je najveća blagodat koju neko može dobiti, a to je uputa, a to je pripadnost islamu, a to je pridržavanje za dini-islam; da budeš pripadnik islama u potpunosti, da budeš pripadnik islama i da budeš sljedbenik Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa da sebebom toga zaradiš berićet i Allahovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo ovoga svijeta i vječnu nagradu, Džennet, na budućem svijetu.

  9. 2:39

    Ne postoji bolja nagrada i ne postoji bolji nimet i bolja blagodat koju ti je Allah, dželle šanuhu, mogao dati od ove. Pa kako god na ovom svijetu da prođeš, i ti i ja, sa kakvim god iskušenjima da se suočiš, ako ovu blagodat očuvaš i upotpuniš, sigurno ti se dobro piše.

  10. 3:00

    Sigurno dobro i na ovom, a najsigurnije dobro i vječno dobro na budućem svijetu. Međutim, Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu kaže, obraćajući se nama, obraćajući se svim ljudima, a posebno vjernicima, kaže: „O vi koji vjerujete“, ili „O ljudi, uđite u vjeru potpuno“ – uđite u vjeru potpuno, i potpuno svi, i ako pojedinačno ulazimo, da uđemo u vjeru potpuno i potpuno da je prihvatimo, a nikako da je dijelimo, pa da od vjere uzimamo što nam se sviđa, a odbacujemo što nam se od vjere ne sviđa.

  11. 3:42

    Prihvatamo ono što nam je lahko, a odbacujemo ono što nam je teško. Nego trebamo ući u vjeru apsolutno i potpuno, prihvatajući svaki princip vjerski i dopuštajući da svaki vjerski postulat uđe u naše srce i ispuni svaku poru našeg ovodunjalučkog života.

  12. 4:03

    Uđe u svaki segment našeg života. Ispuni naš dan od ujutru pa sve dok ne legnemo uvečer. Jer vjera nije vjera za u džamiju, i vjera nije ni samo za kod kuće. Vjera je za svako vrijeme i za svako mjesto.

  13. 4:21

    Vjera je nešto što je s tobom od kad otvoriš oči pa dok ne izgubiš svijest uvečer, kada opet legneš spavajući. Vjera je nešto što treba da te prati od prvog dana kad si na ovaj svijet došao pa do posljednjeg momenta, dok sa ovog svijeta ne odeš. I vjera je nešto što apsolutno i potpuno mora uzeti i obuzeti tvoj um, razum i tvoju dušu, tvoje srce.

  14. 4:45

    Nije vjera nešto čime se trebamo poigravati, pa samo dio nje uzimati, a dijelove druge odbacivati. Šta nas čini muslimanima, draga i poštovana braćo? Muslimanima nas prije svega čini iman, vjera koju u srcu nosimo.

  15. 5:06

    Ovdje kad kažemo vjera, mislimo na pravu vjeru koju čovjek nosi u srcu, da zna i vjeruje u sve ono što mu je propisano da vjeruje. A svi mi znamo šest imanskih šarta. I svi smo ih, nadamo se, u mektebu naučili; ako ih nismo, moramo ih obnoviti.

  16. 5:21

    A to je da vjerujemo u Allaha – „amentu billahi“ – „ve melaiketihi“ – i u Njegove meleke – „ve kutubihi“ – i u Njegove knjige – „ve rusulihi“ – i u Njegove poslanike, i da sve što se događa biva Allahovim kaderom, Njegovim određenjem, bilo to dobro ili zlo.

  17. 5:44

    I to su postulati ispod kojih nema minimuma. To je minimum što nas uvodi u vjeru. I zato čovjek koji nije musliman, kada uđe u dini-islam, ako ne vjeruje u ovih šest postulata, koliko god on izgovarao šehadet, nije mu priznato.

  18. 6:00

    Nije mu priznato, nego mora vjerovati u šest ovih postulata, pa izgovoriti šehadet i onda postati pravi vjernik, srcem vjernik. I mi muslimani vjerujemo. I to je osnova naše vjere, koja se nalazi u našim srcima. Jer vjerujemo čvrsto u ovih šest postulata: vjerujemo u Allaha, vjerujemo u meleke i džinne, vjerujemo u poslanike, vjerujemo u knjige koje je Allah, dželle šanuhu, objavio, vjerujemo u Sudnji dan i vjerujemo u kader, u Allahovu, dželle šanuhu, odredbu, sudbinu.

  19. 6:29

    Zatim, muslimanima nas čini praksa, a to je ono što se u šerijatskim knjigama zove islam. To su islamske dužnosti kojima smo strogo obavezani. I kod prvog i kod ovog drugog postoje obavezne i one koje nisu obavezne.

  20. 6:46

    Kod imana obavezno je ovih šest, a van toga trebamo vjerovati u svaki ajet kur'anski i sve ono s čime je došao Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. A kod islamskih postulata obaveznih je pet, a to su, poslije šehadeta, namaz, zatim post, zekat i hadž – nešto što je stroga obaveza svakome muslimanu.

  21. 7:08

    Stroga obaveza svakome muslimanu ovih pet postulata. Stroga obaveza i namaz, svih pet dnevnih namaza, farzova, i post mjeseca ramazana, i zekat, onako kako je propisan, i hadž, ako je čovjek u mogućnosti da ode.

  22. 7:25

    Stroga obaveza svakome muslimanu. I to nas također čini muslimanima, naša praksa kojom praktikujemo vjeru islam. Međutim, islam se tu ne zaustavlja. I ovo što smo spomenuli, pretpostavljam da je svima nama vrlo dobro jasno, i da smo, nadam se, svi mi praktičari, ili nijetimo da ovo uvedemo u skoru praksu.

  23. 7:44

    Pa ako nismo u mogućnosti sad da odemo na hadž i nismo u mogućnosti sad da damo zekat, nismo obveznici, sigurno nijetimo da prvom prilikom što nam se pruži prilika ćemo ispuniti svih ovih pet postulata dini-islama. Međutim, naš dini-islam se ne zaustavlja ovdje. Dini-islam nije samo ono što nosiš u srcu, iako je to glavno.

  24. 8:03

    Dini-islam nije samo ono kako praktikuješ vjeru u džamiji i kako praktikuješ obredoslovlje i ove obredoslovne obaveze dini-islama, iako je to nešto što nas čini muslimanima i što je obavezno, ali nije samo to. Allah, dželle šanuhu, nam je propisao i ihsan, kao treći i najveći stepen vjere, koji je također muslimanima u minimumu njegovom obavezan.

  25. 8:27

    Koji je također obavezan. I šta je ihsan? Kao što Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže, to je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi. Ihsan je upotpunjavanje svakoga djela. Ihsan je da upotpuniš svako moguće djelo koje činiš.

  26. 8:46

    Da ga činiš čisto radi Allaha. To je obaveza svakoga od nas. To je minimum ihsana: da sve što činiš, činiš radi Allaha. I da djelo koje činiš dovedeš do perfekcije, koliko si u mogućnosti. Da kad dođeš na namaz, taj namaz dovedeš do perfekcije.

  27. 9:02

    Da kad odeš kod svoje kuće, odnos sa svojom porodicom dovedeš do perfekcije, sa svojim roditeljima, ukućanima, mlađima i starima, itd. Zatim Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u kontekstu ihsana kaže ono što također potpada pod ihsan,

  28. 9:20

    pod obavezni, obavezni dio ihsana, na što stavljamo akcenat današnje hutbe. Kaže: „Men tešebbehe bi kavmin fe huve minhum.“ Kaže: ko bude pratio, slijedio, oponašao neki narod, on pripada njima.

  29. 9:37

    Šta ovime Poslanik hoće reći? Ko bude oponašao neki narod nemuslimanski, on pripada njima, to jest nije od nas muslimana. Ko oponaša neki narod koji nije muslimanski, nije od nas muslimana. Dakle, Poslanik strogo zabranjuje oponašanje drugih naroda.

  30. 9:56

    I ovo je također od ihsana, jer ovo je naša kulturološka i deklarativna pripadnost islamu. Nešto što je obavezno svakome muslimanu, a to je da kulturološki u svakom smislu pripada dini-islamu. Zato su muslimani uvijek tokom historije, do današnjega dana – iako se to današnjom zapadnjačkom civilizacijom i globalizacijom, koja jede sve kulture, ne samo islamsku, iako se to danas itekako pokvarilo – ali i danas je, i danas to mora biti prisutno.

  31. 10:30

    A to je da ti budeš musliman u svakoj pori svoga života. Kad izađeš na ulicu, vizuelno da pripadaš islamu. Da ko god te sretne na ulici, da zna da si ti musliman. Po čemu? Po tvom izgledu, po nuru tvome, po nuru tvome, po bradi koja je propisana, po svakom mogućem izgledu jednoga muslimana; da odijelo koje nosiš, bilo kakvo bilo, da bude islamsko, da bude u skladu sa šerijatom, da ne bude suprotno šerijatu; da pantalone koje si obukao ti kao čovjek musliman budu muslimanske, da ne budu uske, ili ne daj Bog iscijepane, pa da ličiš na drugi narod koji nije islamski.

  32. 11:15

    Da, pogotovo kada se radi o ženi muslimanki: kada ona izađe na ulicu, da bude prava žena muslimanka, da istinski i pravo kulturološki pripada islamu. Jer to je naša stroga obaveza. Stroga obaveza sviju nas, za koju ćemo biti pitani, i ja i ti.

  33. 11:31

    Jer mi smo pastiri u svojim porodicama. Svako od vas je, i svako od nas je pastir u svojim porodicama, pa će biti pitan za ono što oni rade. Da li pripadamo islamu, i da li čovjek koji dođe sa strane, kada prošeta našim ulicama, kaže: „Ovo je muslimansko mjesto“? Da li, kada uđe u našu čaršiju, kaže: „Ovo je muslimanska čaršija“?

  34. 11:51

    To je naša obaveza. To je naša obaveza, da u vizuelnom smislu i kao pojedinci, i kao porodice, i kao čaršije izgledamo muslimanski. Da izgledamo muslimanski i da se jasno vidi na obrisima naših gradova, naših kuća, porodica i na nama samima islamska kultura.

  35. 12:09

    I da mi pripadamo islamskoj civilizaciji. Zatim, u tvom govoru moraš biti pripadnik islama. Ne može na tvom jeziku i u tvom govoru biti nešto što pripada narodu koji nije muslimanski. Šta tu pod broj jedan trebamo staviti? Pod broj jedan selam.

  36. 12:27

    Zašto se muslimani u Novom Pazaru, gdje su većina, ne selame između sebe kada se sretnu? Zašto, kada zoveš svoju majku ili svoga brata, prvo ne čuje se od tebe „Es-selamu alejkum“? Zašto, kada uđeš u prodavnicu ili bilo gdje, znaš da je sa tvoje suprotne strane musliman, ne kažeš „Es-selamu alejkum“?

  37. 12:46

    Zašto, kada uđeš u državnu instituciju, bilo koju, znaš da je onaj koji je sa tvoje suprotne strane, makar jedan od njih, bio musliman – mora da se od tebe čuje „Es-selamu alejkum“. Zašto? Zato što je to od postulata kulturološke pripadnosti islamu. Nešto čime se ti moraš ponositi i nešto što moraš sprovoditi u praksu.

  38. 13:04

    Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada je ušao u Medinu, kaže jedan od ashaba, otišao je da ga vidi. On još nije stigao ni u Medinu, tek je došao u Kuba'. Oni koji su bili na hadžu znaju gdje je Kuba'. Još nije stigao Poslanik u Medinu; tek će za petnaestak dana doći u Medinu.

  39. 13:20

    Ali se primakao Medini i stigao. Stanovnici su saznali da je Poslanik došao. I kaže ovaj ashab: prilazim Poslaniku, oko njega se okupili ljudi. Ne kaže ni „klanjajte“, ni „postite“, nego kaže: „Ejjuhen-nas, efšus-selam.“

  40. 13:37

    O ljudi, širite selam. Širite selam – zašto? Zato što je selam zastava islama. Zašto? Zato što je selam osnovna naša identitetska odrednica. Osnovna naša identitetska odrednica jeste selam. Ako ti u svojoj porodici nisi uspostavio selam, tako mi Allaha, mnogo si griješan.

  41. 13:57

    Mnogo si griješan i u velikom si haku svojoj porodici, bilo mlađima, bilo pogotovo mlađima, ali i starijima. Ako nisi uspostavio u svojoj porodici selam, ako se pod tvojim krovom ne čuje selam, u velikom si haku i u velikom si grijehu. I upitno je koliko ti je islam u srcu.

  42. 14:15

    Koliko si dopustio i otvorio vrata islamu da uđe u tvoje srce. Islam hrli ka nama, ali mi mu branimo. Mi zatvaramo srca pred islamom. Islam hrli da nam osvijetli naš razum, da nam prosvijetli naš život, da unese berićet u naše domove, da unese berićet u naše živote.

  43. 14:32

    Mi mu branimo, jer dio uzimamo, a dio odbijamo. Mi mu branimo. Ne dozvoli to, dragi brate, nego otvori širom vrata islamu. Dopusti da islam uđe u tvoj dom. Dopusti prije svega da uđe u svaku poru tvojeg života.

  44. 14:48

    Sprovedi selam, sprovedi svaki postulat islama, naći ćeš veliki berićet ovoga, a tek ogroman berićet budućeg svijeta. I ne obaziri se na ono što će ljudi pričati. Nego uđi i nazovi selam. Uđi i nazovi selam, nek se vidi da si musliman.

  45. 15:07

    Ne stidi se toga, nego se ponosi svojim identitetom. Ne daj Bože da se u nečijoj kući od klanjača čuje „ćao“, ili neki bilo koji pozdrav koji ne pripada nama. Naš je samo „Es-selamu alejkum“, „merhaba“, „Allahimanet“ itd. To su naše kulturološke odrednice. Sve drugo ne pripada nama.

  46. 15:28

    Pogledajte druge narode koliko vode računa o ovim stvarima. A nama odakle god da puhne, mi smo spremni da prihvatimo, sa svačije strane, i sa istoka i sa zapada. Šta nam puhne, mi to prihvatamo. Ne, držimo se svojega i ponosimo se onim što je naše.

  47. 15:46

    Zatim, također od jezičke pripadnosti islamu jeste da čuvaš svoj jezik narodni onakav kakav jeste, da čuvaš jezik svoga oca i svoga djeda onako kako treba. Ne moraš govoriti čistim bosanskim jezikom – to nije od našega jezika u Novome Pazaru i u ovom dijelu Sandžaka.

  48. 16:05

    Ali čuvaj jezik svoga babe. Ne dozvoli da ti uđe „lepo“, „belo“ i „mleko“ u tvoj jezik. Zašto bi to? Je li ti babo tako govorio i tvoj djed? Nije sigurno. Ni moj, ni tvoj. A dozvolio si sebi i svojim ukućanima, pogotovo u ženskoj populaciji, koja itekako miješa kad je to u pitanju.

  49. 16:27

    Pogotovo oni koji rade u državnim institucijama. A pogotovo, također, uđeš u prodavnicu – u prodavnicu uđeš i ona te pita: „Oćeš li mleko, ili ćeš dve?“, i tako dalje. To nije naš jezik. Odakle je taj jezik?

  50. 16:42

    Meni je čudan. Sa mojih 30 i nešto godina, meni je čudan. A kamoli ovima koji su stariji? Čudan, nisam navikao. A kamoli ovi koji su stariji – nisu navikli na taj jezik. Nisu navikli na taj jezik. Ne dozvoli to sebi i svojim ukućanima i svojoj okolini.

  51. 17:00

    Opomeni slobodno: odakle ti taj jezik? Ko ti je to nametnuo? Tokom školovanja, tokom obrazovanja nama su nametnuli tuđi jezik. I dopustili smo sebi da se stidimo svog jezika, da se stidimo jezika svoga babe i svoga djeda. Što bi to radili?

  52. 17:18

    Što bi to radili? Ponosi se svojim jezikom. Jer to je od kulturološke pripadnosti islamu, i to je od tvoga imana i tvoje vjere, da se razlikuješ od naroda koji nije muslimanski.

  53. 17:36

    Kada su jednom halifi – i time ćemo završiti – kada su jednom halifi došli Arapi hrišćani, koji su bili Arapi, ali su bili hrišćani, još prije islama su bili hrišćansko, ovaj, hrišćansko pleme arapsko, pa kažu: „O halifo“ – radi se o Omeru ibn Abdulazizu, jednom od najpoznatijih i najboljih i najpravednijih halifa – kažu: „O halifo, vrati nas u Arape.“

  54. 18:04

    Pa kaže halifa: „Zar vi niste“, kaže, „Arapi?“ Kažu: „Jesmo, ali smo“, kaže, „hrišćani“, pa su im muslimani branili da puštaju kosu. Jer je od adeta Arapa bilo da puštaju kosu. A pošto su svi Arapi primili islam, osim njih, njima su vladari muslimanski zabranili da puštaju kosu, kako bi se razlikovali od muslimana.

  55. 18:27

    Samo kako bi se razlikovali od muslimana. I oni traže od halife da im dozvoli da puštaju kosu, jer je to bio njihov adet arapski. Kažu: „Vrati nas Arapima, dozvoli nam da puštamo kosu.“ Kaže: „Pa zar“, kaže, „vi niste Arapi?“ Kažu: „Jesmo, ali smo mi hrišćani.“ „A“, kaže, „ne može. Donesite mi makaze. Ne može. Morate da se razlikujete.“

  56. 18:46

    I zato mi muslimani moramo da se razlikujemo od hrišćana. I moramo da se razlikujemo od naroda pored koga živimo, sa kim živimo, kome nikakvo zlo ne mislimo, ali se moramo razlikovati, ponoseći se svojim porijeklom, jer nemamo se zaista ničega stidjeti. Ničega se nemamo stidjeti. Naprotiv, mi smo narod koji ima itekako puno razloga da se ponosi – gospoda ova balkanska, čiji smo mi nasljednici, samo što smo to zaboravili.

  57. 19:13

    Allaha, dželle šanuhu, molim da nam se smiluje, da nam podari svaki hajr, da nam da da se islamom ponosimo i da se muslimani ponose nama kao dijelom svoga ummeta; da nam Allah, dželle šanuhu, da da zastavu islama visoko i ponosno podignemo, da se ne stidimo nijednog postulata islama, da zastavu koju nosimo i žeravicu islama koja nas peče u našim rukama iznesemo onako kako treba, da je predamo budućim generacijama, koje će je još više uzdići i koje će islam na ovim prostorima još ponosnijim učiniti, i da Allah, dželle šanuhu, bude zadovoljan i nama i našim precima i potomcima, i da se do Sudnjega dana ezan sa naših džamija čuje

  58. 19:53

    i islam ponosno praktikuje.

  59. 19:55

    آمِينَ يَا رَبَّ الْعَالَمِينَ. أَلَا إِنَّ أَحْسَنَ الْكَلَامِ وَأَبْلَغَ النِّظَامِ كَلَامُ اللَّهِ الْمَلِكِ الْعَزِيزِ الْعَلَّامِ، كَمَا قَالَ اللَّهُ تَبَارَكَ وَتَعَالَى فِي نَظْمِ الْكَلَامِ: وَإِذَا قُرِئَ الْقُرْآنُ فَاسْتَمِعُوا لَهُ وَأَنْصِتُوا لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ

    Amin, o Gospodaru svjetova. Zaista, najljepši govor i najrječitiji sklad jeste govor Allaha, Vladara, Silnog, Sveznajućeg, kao što Allah, Blagoslovljeni i Uzvišeni, kaže u Svom skladnom govoru: „A kada se uči Kur’an, slušajte ga i šutite, da biste milost zadobili.“ (El-E'raf, 204)

Model: large-v3-turbo · generisano 25. 10. 2026.. Uočili ste grešku? Javite nam preko stranice za kontakt.