← Sva predavanja

Duhovna opskrba vjernika (dio 3)

Hfz. Admir ef. Jašarević40:44Predavanje

Automatski transkript (lektorisan)

4.758 riječi · oko 24 min čitanja

Automatski transkript. Napravljen je iz zvuka snimka i lektorisan, ali nije provjeren uz slušanje— moguće su greške, naročito u imenima i arapskim citatima. Mjerodavan je video.

  1. 0:00

    …čovjek neće osjetiti slast imana sve dok mu Allah i Njegov Poslanik ne budu najdraži.

  2. 0:45

    A kako će učiniti čovjek da mu Allah i Njegov Poslanik budu najdraži? Tako što će se upoznati, naravno, sa Allahom i Njegovim Poslanikom: sa Allahom kroz Njegova svojstva, ili osobine, a sa Poslanikom kroz njegovu siru.

  3. 1:06

    Pa ono što čovjek treba prvo da zna, a vezano je za Allaha, subhanehu ve te'ala, jeste da vjeruje u Allahovo gospodarstvo. Šta znači ovo – da čovjek vjeruje u Allahovo gospodarstvo?

  4. 1:22

    Da vjeruje da je Allah jedini istinski Gospodar. Pod ovo se podrazumijeva nekoliko stvari. Prva stvar jeste da čovjek vjeruje da je Allah, subhanehu ve te'ala, čist od onoga i uzvišen od onoga što Mu pripisuju nevjernici,

  5. 1:51

    što Mu pripisuju nevjernici od kršćana, Jevreja i mušrika. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „Stvoritelj nebesa i Zemlje.“ Vidite kako Allah, subhanehu ve te'ala, počinje ajet:

  6. 2:07

    „Bedi'us-semavati vel-erd“ – Stvoritelj nebesa i Zemlje – „enna jekunu lehu veledun ve lem tekun lehu sahibeh“ – kaže: kako da ima dijete, a nema supruge?

  7. 2:25

    Kako da ima dijete, a nema supruge? „Ve haleka kulle šej'in ve huve bi kulli šej'in alim“ – a stvorio je sve, i On sve zna. Pa mi znamo da kršćani i Jevreji pripisuju Allahu, subhanehu ve te'ala, dijete,

  8. 2:43

    kao što to Allah, subhanehu ve te'ala, spominje u Kur'anu. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „وَقَالَتِ الْيَهُودُ عُزَيْرٌ ابْنُ اللَّهِ“ – i govore Jevreji: Uzejr je Allahov sin.

  9. 3:01

    Uzejr – ko je Uzejr? Uzejr je dobar čovjek, neki kažu da je bio poslanik. I Uzejr je, ovaj, Uzejr je bio zapamtio Tevrat, kao što mi danas pamtimo Kur'an. Jedini koji je zapamtio Tevrat.

  10. 3:17

    Pa su neki od Jevreja, [nejasno], rekli, rekli su: to je Allahov sin. Kaže Allah dalje, subhanehu ve te'ala: „وَقَالَتِ النَّصَارَى الْمَسِيحُ ابْنُ اللَّهِ“ – i govore, i govore kršćani: Isa je Allahov sin.

  11. 3:35

    ذَٰلِكَ قَوْلُهُمْ بِأَفْوَاهِهِمْ

    „To su riječi njihove, iz usta njihovih…“ (Et-Tevba, 30)

  12. 3:37

    To je samo, to je samo njihov govor, od njihovih prohtjeva. Sliči ovaj govor govoru onih nevjernika prije njih.

  13. 3:56

    „Katelehumullahu enna ju'fekun“ – Allah ih ubio, kuda se odmeću! Pa vidimo kako Allah, subhanehu ve te'ala, ovaj ajet gore započinje, kaže: „Bedi'us-semavati vel-erd“ – Stvoritelj nebesa i Zemlje. Zar je, draga braćo, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Onome ko je stvorio nebesa i Zemlju, potrebno da ima dijete ili suprugu?

  14. 4:19

    To ukazuje na manjkavost, na nesavršenost, a Allah, subhanehu ve te'ala, je od toga čist. Koliko je, koliko je, draga braćo, opasno ovo što govore Jevreji, kršćani i mušrici!

  15. 4:39

    Pazite ajete koje Allah, subhanehu ve te'ala, spominje u Kur'anu. Kaže: „وَقَالُوا اتَّخَذَ الرَّحْمَنُ وَلَدًا“ – i govore, kaže: Allah je sebi uzeo dijete, to jest Allah Milostivi ima dijete. „Ve kalu-ttehazer-Rahmanu veleda, lekad dži'tum šej'en idda“ –

  16. 4:57

    došli ste sa velikom stvari, ono što govorite je velika stvar. „Tekadus-semavatu jetefattarne minhu“ – kaže: zamalo da se nebesa nisu raspala –

  17. 5:20

    „ve tenšakkul-erdu“ – i da se zemlja nije rastvorila – „ve tehirrul-džibalu hedda“ – i da se planine nisu zdrobile. Zbog čega? Zbog čega sve ovo? Zbog čega, draga braćo? Kaže: „En de'av lir-Rahmani veleda“ –

  18. 5:36

    zbog toga što su pripisali Allahu dijete, to jest govore da Allah ima dijete. Vidi koliko je to opasna riječ! „Ve ma jenbegi lir-Rahmani en jettehize veleda“ – a, kaže, Allah ne treba da uzme sebi dijete.

  19. 5:54

    Allah, Allahu to ne treba. Pa je ovo, draga braćo, upozorenje – evo, bili su njihovi praznici – onima koji čestitaju praznike našim komšijama pravoslavcima.

  20. 6:11

    Koliko je to opasno, draga braćo! Znači, ovo se direktno veže za [nejasno]. Niko ne brani nama da se mi lijepo prema njima ophodimo, da im pomažemo, ako smo u mogućnosti, i tako dalje.

  21. 6:27

    Ali da im čestitamo Uskrs – a neka se vrati onaj koga zanima šta znači Uskrs, znači, i Božić – pa neka vidi koliko je to vezano za čovjekovo vjerovanje. Da se zbog toga govora umalo nisu nebesa srušila na nas, i zemlja prepolovila, a planine zdrobile.

  22. 6:58

    Zbog ovog govora. A čovjek dođe poslije ovoga i čestita im njihove praznike. Također, također, spominje Abdullah ibn Abbas u hadisu kojeg bilježi Buhari, kaže, kaže Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: kaže Allah: „Kezzebeni ibnu Ademe ve lem jekun lehu zalik“ – kaže: laže na Mene sin Ademov, a nema pravo na to – „ve šetemeni ve lem jekun lehu zalik“ – i vrijeđa Me, a nema pravo na to.

  23. 7:41

    Kaže: što se tiče njegovog utjerivanja u laž Mene, jeste njegov govor da Me ne mogu vratiti onakvog kakav je bio,

  24. 8:05

    to jest da ga ne mogu oživjeti. Znači, koliko je opasno, opasno, opasno da čovjek govori da Allah, subhanehu ve te'ala, neće, neće oživjeti ponovo ljude. Pa kaže dalje: „ve emma šetmuhu ijjaje“ – kaže: a što se tiče njegovog vrijeđanja Mene, jeste govor njegov da Ja imam dijete.

  25. 8:32

    Da Ja imam dijete. Neka sam hvaljen i uzvišen od toga da uzmem, ili da imam dijete ili suprugu.

  26. 8:45

    Vidite, draga braćo, kako nam hadisi, ajeti, sve govore. Sve nam govore. Također, vi znate da su mušrici u vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, govorili za meleke da su to Allahove kćeri.

  27. 9:01

    Da su to Allahove kćeri. Pa kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „وَيَجْعَلُونَ لِلَّهِ الْبَنَاتِ … وَلَهُمْ مَا يَشْتَهُونَ“ – a, kaže, pripisuju ovi mušrici… sebi, to jest „ve jedž'alune lillahil-benati“ – pripisuju Allahu kćeri – „ve lehum ma ještehun“ – a njima ono što oni vole: sinove. Oni su voljeli sinove, oni su… kćeri. „Ve iza buššire ehaduhum bil-unsa“ – a, kaže, kada neko od njih bude obaviješten da je dobio kćer – „zalle vedžhuhu musvedden ve huve kezim“ –

  28. 9:43

    kaže: pocrni mu lice od tuge. Zato kod nas kažu, kaže: „Gle, pocrnio je“, od tuge, od boli. A takvi su oni: kada bi došla vijest da je dobio kćer, kaže, lice bi mu pocrnilo od tuge. „Zalle vedžhuhu musvedden ve huve kezim.

  29. 10:00

    Jetevara minel-kavmi min su'i ma buššire bih“ – kaže: krije se od naroda, da ga ne bi ismijavali zbog onoga što je dobio, to jest što je dobio kćer.

  30. 10:12

    أَيُمْسِكُهُ عَلَىٰ هُونٍ أَمْ يَدُسُّهُ فِي التُّرَابِ

    „…da li da ga zadrži, ponižen, ili da ga u zemlju zarije?“ (En-Nahl, 59)

  31. 10:16

    Kaže: da li da zadrži tu kćer i da bude ponižen cijeli život, da ga ismijava njegov narod? Kaže: kako je loše kako oni presuđuju! Kako je loše kako oni presuđuju i kako dijele!

  32. 10:35

    Kako je loše kako oni presuđuju i dijele. Također, također, kaže Allah, subhanehu ve te'ala – kaže, obraćajući se mušricima, kaže: „Zar vama“, kaže, pripisujete sinove,

  33. 10:53

    „a Njemu“ – a Allahu, subhanehu ve te'ala – kćeri? Pa Allah, subhanehu ve te'ala, ovim ajetima i hadisima negira, negira, negira da ima dijete, ili suprugu, ili kćeri, ili kćeri.

  34. 11:11

    Zato je mnogo bitno da čovjek zna svoje vjerovanje – malo prije smo spomenuli – da ne bi došlo do toga da čovjek, ne daj Allah, izađe iz ove vjere ovakvim postupcima. Također, u šta čovjek treba da vjeruje jeste da je Allah, subhanehu ve te'ala, jedini Stvoritelj svega, svega postojećeg.

  35. 11:37

    U suri El-En'am, od 95. ajeta do 106. ajeta, Allah, subhanehu ve te'ala, spominje da je On Taj koji daje život i smrt, da je On Taj koji je stvorio sunce i mjesec kako bi ljudi računali vrijeme,

  36. 11:59

    da je On Taj koji je stvorio zvijezde kako bi se ljudi upućivali. Šta su radili Arapi tada? Oni bi putovali noću, a odmarali bi danju, zbog toga što je noću hladnije nego danju.

  37. 12:19

    Pa bi putovali i onda bi se upućivali preko zvijezda: Sjevernjača, sjever. Pa Allah ovdje spominje kako je opskrbio, ili kako je dao, ili stvorio zvijezde da se ljudi upućuju prema njima.

  38. 12:35

    Također, Allah spominje da nas je stvorio – ovim ajetima – od jednog čovjeka, od Adema. Također spominje Allah, subhanehu ve te'ala, da je On Taj koji spušta s nebesa kišu, koja dolazi do zemlje, a iz zemlje nakon toga izrasta razno voće i povrće kojim se čovjek hrani.

  39. 12:56

    Šta kaže Allah, subhanehu ve te'ala, na kraju ovih ajeta? „Zalikumullahu Rabbukum“ – ovo je vaš Gospodar. „Zalikumullahu Rabbukum“ – ovo je Allah, vaš Gospodar. Zar Onaj koji je sve ovo učinio, stvorio, ne zaslužuje da bude obožavan? „Zalikumullahu Rabbukum, la ilahe illa huve“ – nema božanstva koje zaslužuje da bude obožavano osim Njega. „Zalikumullahu Rabbukum, la ilahe illa huve, haliku kulli šej'in fa'buduh“ – Stvoritelj svega, pa Ga obožavajte.

  40. 13:37

    Pa nam Allah, subhanehu ve te'ala, ovim ajetima jasno, jasno govori da je On Stvoritelj, Stvoritelj svega. Također, prenosi Ebu Hurejre, radijallahu te'ala anhu, u ovom „Sahihu“ Buharije, da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: rekao je Allah: „وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنْ ذَهَبَ يَخْلُقُ كَخَلْقِي“ – kaže: ima li nepravednijeg od onoga koji stvara nalik onome što sam Ja stvorio? Ovdje se misli na slikanje – za one koji slikaju živa bića.

  41. 14:21

    Pa, kaže, prenosi se da je Ebu Hurejre, kad je ovaj hadis citirao, ušao u kuću Mervana ibn Hakema. Mervan ibn Hakem je bio namjesnik Medine u vrijeme Muavije. Pa je ušao u njegovu kuću, pa je vidio slikara kako slika živa bića na zidovima te kuće.

  42. 14:47

    Pa je rekao, to jest citirao je ovaj hadis. Ovaj hadis jasno, jasno zabranjuje slikanje živih, živih bića. Pa kaže dalje Allah, subhanehu ve te'ala: „فَلْيَخْلُقُوا ذَرَّةً“ – pa, kaže, neka stvore, neka stvore trun jedan.

  43. 15:12

    Neka čovjek, ako može, neka stvori jedan trun, jedan atom. „فَلْيَخْلُقُوا حَبَّةً“ – kaže: neka stvori čovjek, ako može, jedno zrno. „Fel-jahluku šeireten“ – i neka stvori jedno zrno ječma.

  44. 15:30

    Zbog čega Allah, subhanehu ve te'ala, spominje ovdje zrna? Zbog čega, draga braćo? Zbog toga što, kad uzmeš ovo zrno, staviš ga u zemlju, poliješ vodom, iz toga zrna će da iznikne nešto živo:

  45. 15:48

    ili pšenica, ili ječam, ili tako, ili tako dalje, u zavisnosti šta čovjek posadi. Tako da ovi ajeti – a puno je ajeta koji govore da je Allah, subhanehu ve te'ala, jedini Stvoritelj svega – pa je na vjerniku da vjeruje da nema drugog stvoritelja osim Allaha, subhanehu ve te'ala.

  46. 16:09

    Također, u šta čovjek treba da vjeruje jeste da je Allah, subhanehu ve te'ala, jedini koji daje život i smrt. Da je Allah, subhanehu ve te'ala, jedini koji daje život, život i smrt.

  47. 16:26

    Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „On je Taj koji daje život i smrt, a Njemu ćete se, a Njemu ćete se vratiti.“ Njemu ćete se, Njemu ćete se vratiti. Vi znate ovu priču, kada je Ibrahim, alejhis-selam, razgovarao sa Nimrudom.

  48. 16:46

    A Nimrud je bio vladar Babilona, kako mufessiri govore. Taj Nimrud je bio veliki oholnik, veliki oholica, govorio je za sebe da je on gospodar. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „Elem tera ilellezi hadždže Ibrahime fi Rabbihi en atahullahul-mulk.“

  49. 17:06

    Kaže: zar nisi vidio onoga koji se raspravlja sa Ibrahimom, alejhis-selam, poslije nego što mu je Allah dao vlast? „Iz kale Ibrahimu Rabbijellezi juhji ve jumit“ – kada mu reče Ibrahim, alejhis-selam:

  50. 17:23

    „Moj Gospodar je, moj Gospodar daje život i smrt.“ Pa kaže ovaj Nimrud: „Ne, nego ja dajem život i smrt.“ I tako ga je sad, u sljedećoj rečenici, Ibrahim… kako je pobio te njegove tvrdnje!

  51. 17:43

    Pa kaže: „Dobro, ako tvrdiš da si ti gospodar – Allah čini da sunce dolazi, ili izlazi, sa istoka.

  52. 18:01

    Pa učini ti, ako tvrdiš da si gospodar, da sunce izlazi, da sunce dođe, izađe sa zapada.“ Pa kaže… ovo je zato, što bi rekli naši, zapečatio mu usta. Nije mogao više, više da progovori. Ovo jasno ukazuje da je Allah Taj koji daje život i smrt. Zanimljiva je predaja koju prenosi Ebu Hurejre, a bilježe je i Buhari i Muslim u svojim „Sahihima“: kaže da je bio jedan čovjek iz Benu Israila, od Jevreja, prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kaže, koji je vjerovao u Allaha,

  53. 18:41

    nije Mu činio širk, to jest nije Mu pripisivao božanstva, niti je pored Allaha obožavao ikog drugog. Ali, kaže, i pored toga, kaže, nikad nije učinio nikakvo dobro, to jest vjerovao je u Allaha, ali nije učinio nikakvo dobro. Pa prije nego što je preselio – šta se dešava? Ostavio je on oporuku svojim sinovima, potomcima, kaže: „Kada preselim, uzmite me, zapalite me, i onaj pepeo – jedan dio“, kaže, „bacite u more, neka ga more proguta, a drugi dio“, kaže, „ostavite na neku visinu, neka ga

  54. 19:21

    vjetar raznese.“ Pa je preselio. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava, kaže: pa će doći na Sudnjem danu, a Allah, subhanehu ve te'ala, će narediti moru da sakupi onaj dio koji je bačen u more.

  55. 19:41

    Pa će biti naređeno zemlji da sakupi onaj dio koji je bačen na zemlju. Pa će ga ponovo oživjeti Allah, subhanehu ve te'ala, ponovo će ga oživjeti iz ničega.

  56. 19:53

    Pa mu kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „Zbog čega si ovo uradio?“ Šta mu kaže ovaj čovjek? Kaže: „Iz straha od Tebe. Bilo me je strah. Ja sam Te obožavao, Gospodaru moj, ali nikad nisam“, kaže, „učinio nikakvo dobro.“ Pa mu kaže Allah: „Oprošteno ti je.“ Pa će mu, kaže, Allah oprostiti.

  57. 20:12

    Zbog čega? Zbog toga što je samo obožavao Allaha, subhanehu ve te'ala. Čovjek misli da ga Allah neće oživjeti. Kaže: „Zar misli čovjek da mu nećemo“, kaže, „sakupiti njegove kosti?

  58. 20:29

    Ne, nego smo“, kaže, „kadri da izravnamo njegove jagodice“, da ih ponovo stvorimo kakve su bile. Kaže Allah u drugom ajetu: „كَمَا بَدَأَكُمْ تَعُودُونَ“ – kaže: kako vas je stvorio… Jer nas je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio iz ničega.

  59. 20:47

    Iz ničega smo nastali. Kaže: „te'udun“ – bit ćete: kako vas je stvorio prvi put, tako će vas i ponovo stvoriti. Znači, logično, ne može logičnije biti. Također, u šta čovjek treba da vjeruje jeste i mnogo bitna stvar: da vjeruje da je Allah, subhanehu ve te'ala, jedini koji daje opskrbu i jedini koji zna kada će čovjeku da dođe edžel.

  60. 21:19

    Jedini koji daje opskrbu, jedini Onaj koji čovjeku zapisuje, ili zapisano je svakom čovjeku od strane Allaha, subhanehu ve te'ala, kad će da mu dođe edžel, kad će da mu dođe edžel. Pa kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „On vas je stvorio od zemlje ilovače.“

  61. 21:44

    Šta je ilovača? Ilovača je pomiješana zemlja i voda. To jest, Allah je stvorio vašeg oca Adema od zemlje ilovače. „Summe kada edželen“ – a zatim svakom od vas propisao, ili zapisao, kada će mu smrt doći.

  62. 22:03

    Svakom od vas je zapisao kada će mu doći smrt. „وَأَجَلٌ مُسَمًّى عِنْدَهُ“ – a i zapisao je kada će, kada će nastupiti Sudnji dan. Pa vidimo jasno ovdje, draga braćo, da je Allah, subhanehu ve te'ala, Taj koji određuje, ili zapisuje, kada će čovjeku edžel doći. I zamislite da neko od nas sad zna kada će mu doći smrt –

  63. 22:28

    pa sigurno, sigurno bi poludio za nekoliko sati. Ali od Allahove mudrosti je da čovjek ne zna kada će mu smrt, hvala Allahu, doći. „Ve ma tedri nefsun bi ejji erdin temut.“

  64. 22:44

    Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: i ne zna čovjek, kaže, u kojoj će zemlji umrijeti. „Ve ma tedri nefsun maza teksibu gada“ – i kaže: ne zna čovjek, kaže, šta će sutra da zaradi, šta ga čeka sutra. Niko od nas ne zna šta nas čeka sutra.

  65. 22:59

    Ne zna niko šta nas čeka poslije sahat vremena i tako dalje, poslije minute ne zna. „Ve ma tedri nefsun bi ejji erdin temut“ – kaže: ne zna čovjek u kojoj će, kaže, zemlji. Pa koliko puta se čovjeku desi – vjerujte, ima ljudi koji otputuju za Novi Zeland, samo da ode kod sina da posjedi, i preseli tamo; čovjek ode na umru, preseli tamo i bude ukopan u Mekki. Znači, ne zna čovjek u kojem će mjestu da preseli. Od Allahove mudrosti je da čovjek ne zna.

  66. 23:36

    Također, kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „وَمَا مِنْ دَابَّةٍ فِي الْأَرْضِ إِلَّا عَلَى اللَّهِ رِزْقُهَا“ – i kaže: nema živog bića na ovom dunjaluku, a da ga Allah ne opskrbljuje. Nema živog bića na ovom dunjaluku, a da ga Allah ne opskrbljuje. Samo Allah daje rizk. Ja sam danas na hutbi govorio… [nejasno] kada čovjek kaže: „Ja sam“, kaže, „ovo sa svojih deset prstiju uradio.“

  67. 24:10

    Šta si ti sa tvojih deset prstiju uradio? Koliko puta, tako mi Allaha, čovjek se trudi, a nema rizka; ponekad nešto malo, eto ga, rizk od Allaha. I vjerujte, draga braćo, da rizk, ili opskrba, nije vezana za inteligenciju čovjeka ili za pamet čovjeka.

  68. 24:31

    Pa ćete vidjeti, neko ko je mnogo pametan, malo ima. A vidjet ćete nekoga koji je manje pametan… to jest onaj koji je mnogo pametan, malo, skroz malo ima, vidjet ćete, skromno živi. A onaj koji je malo… koji nije baš nešto pametan, ovaj ima puno, ima milione. Znači, rizk, ili opskrba, nije vezana za pamet čovjeka ili za inteligenciju čovjeka.

  69. 24:57

    To je ono što Allah, subhanehu ve te'ala, daje ljudima: nekom daje više, nekom manje; nekom daje više sa manje truda, a nekom daje manje sa mnogo truda. To Allah, subhanehu ve te'ala, iz Njegove milosti daje ljudima.

  70. 25:18

    Pa kažu učenjaci: tri stvari, kažu, uništavaju čovjeka. Od te tri stvari, kažu, jeste novac. Pa Allah, subhanehu ve te'ala, možda onome koji je mnogo pametan, inteligentan, dobar vjernik – možda, kad bi mu došao novac, možda bi on ostavio vjeru i sve.

  71. 25:36

    Pa Allah zna, pa iz Njegove mudrosti, zbog čega nekim ljudima daje manje, nekima, nekima više. Kaže: „Ve ma min dabbetin fil-erdi illa alallahi rizkuha ve ja'lemu mustekarraha ve mustevde'aha“ – kaže: nema živog bića na dunjaluku, a da ga Allah ne opskrbljuje,

  72. 25:54

    i zna mjesto gdje će da umre, i kako će da umre, i kada će da umre. Sve to Allah, subhanehu ve te'ala, zna. „Kullun fi kitabin mubin“ – kaže: sve je zapisano u Levhi-mahfuzu, u Ploči pomno čuvanoj.

  73. 26:16

    Pomno čuvanoj, 50 hiljada godina prije nego što je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio nebesa i Zemlju. Zamislite! Znači, naše sudbine su zapisane 50 hiljada godina prije nego što je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio nebesa i Zemlju. Također, kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „Allahullezi halekakum“ –

  74. 26:35

    kaže: doista vas je Allah stvorio. Allah nas je stvorio iz ničega. „Summe rezekakum“ – znači, Allah nas je stvorio, došli smo na ovaj dunjaluk bez ičega, što bi rekli naši: goli i bosi. „Summe rezekakum“ – a zatim vas je opskrbio, i Allah nas je opskrbio.

  75. 26:53

    „Summe jumitukum“ – zatim će uzeti dušu, čovjek će umrijeti. „Summe juhjikum“ – a zatim će vas ponovo oživjeti, za polaganje, za polaganje računa. „Hel min šurekaikum men jef'alu min zalikum min šej'?“

  76. 27:11

    Obraća se sada, kaže, kaže: „Može li neko od vaših tih lažnih božanstava da uradi nešto slično ovome?“ Može li? Kako Allah, subhanehu ve te'ala, pobija njihove tvrdnje! Mogu li ta vaša lažna božanstva, ti kipovi, ta turbeta, i danas što se obožavaju i mole,

  77. 27:36

    mogu li nešto da urade slično ovome? Ne mogu, draga braćo. I zato čovjek treba samo da obožava Allaha. Zato samo treba čovjek da obožava Allaha, da ne obožava nekog pored Njega, ili da misli da neko može da mu pruži korist ili da mu naškodi,

  78. 27:55

    osim Allaha, subhanehu ve te'ala. U hadisu kojeg prenosi Enes ibn Malik, radijallahu te'ala anhu, a bilježi ga Buhari – vidite, mi ovdje samo citiramo hadise iz Buharije i Muslima, da ne dođe neko i da kaže: „Ma, efendija, citiraš nam hadise [nejasno]“, ili tako, ili tako, ili tako dalje –

  79. 28:15

    kaže Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: „Innallahe azze ve dželle vekkele bir-rahimi meleken.“ Kaže: doista je Allah, subhanehu ve te'ala, zadužio za matericu žene jednog meleka.

  80. 28:34

    Pa kaže ovaj melek: „Ja Rabbi, nutfeh.“ Kada dođe sjeme do materice, kaže ovaj melek: „Gospodaru moj, došlo je to sjeme.“ To je prva faza stvaranja čovjeka: jeste sjeme, kada dođe u matericu.

  81. 28:50

    Pa kada dođe druga faza, dođe druga faza, kaže: „Ja Rabbi, alekah.“ Kaže: „Gospodaru moj, alekah“ – a alekah znači grumen, ili mala grudvica krvi. To je druga faza stvaranja čovjeka.

  82. 29:08

    Druga faza, ovaj, stvaranja čovjeka. Alekah znači nešto okačeno: pa se ta grudvica mala zakači za matericu žene. Pa kada dođe malo vrijeme, prođe malo vremena, kaže: „Ja Rabbi, mudgah.“

  83. 29:26

    Mudgah jeste parče mesa. Znači, već treća faza stvaranja čovjeka, već treća faza stvaranja čovjeka. Pa kaže dalje: „Fe iza erade en jakdije halkahu“ – kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: i kada, prije nego što se upotpuni stvaranje čovjeka u materici svoje majke, kaže taj melek Allahu, subhanehu ve te'ala: „Ezekerun em unsa?“ –

  84. 29:55

    kaže: hoće li biti muško ili žensko? „Eše'idun em šekijj?“ – hoće li biti sretan ili nesretan? Šta znači sretan ili nesretan? Hoće li biti od stanovnika Dženneta ili Džehennema. „Ferikun fil-dženneti ve ferikun fin-nar“ – kaže: jedna grupa će biti u Džennetu, a druga u vatri.

  85. 30:15

    Draga braćo, još u utrobi bit će zapisano [nejasno]: hoće li biti od stanovnika Dženneta ili Džehennema. Kaže: „Fe mer-rizku vel-edžel?“ – kaže: bit će mu zapisana – zamislite – opskrba, u utrobi svoje majke bit će mu zapisana opskrba,

  86. 30:31

    koliko će mu biti opskrbe na dunjaluku – „vel-edžel“ – i, kaže, kad će mu doći smrt. Allah, subhanehu ve te'ala, zapiše čovjeku ove stvari još dok je u utrobi svoje majke:

  87. 30:49

    hoće li biti čovjek muškarac ili žena, hoće li biti od stanovnika Dženneta ili Džehennema, kolika će mu biti opskrba i kada će mu doći smrt.

  88. 31:07

    Pa čovjek treba da vjeruje da je Allah, subhanehu ve te'ala, jedini koji daje opskrbu i jedini koji određuje vakat, ili vrijeme, kada će mu smrt doći. I zadnja stvar koja je vezana za ovo Allahovo, subhanehu ve te'ala, gospodarstvo, ili vjerovanje da je Allah, subhanehu ve te'ala, jedini Gospodar, koji nas je stvorio, koji nam je dao rizk, i tako, i tako, i tako dalje, jeste da čovjek vjeruje da je Allah, subhanehu ve te'ala, jedini Taj koji upravlja svemirom i svime što postoji.

  89. 31:45

    Pa vidimo, ima dosta nekih grupacija koje se pripisuju islamu, ali mušrici, koji govore, ne znam: Alija je taj koji, e'uzu billah, upravlja svemirom; da je, ne znam… kršćani govore: Isus je taj koji upravlja svemirom. Allah, subhanehu ve te'ala, pobija njihove tvrdnje, govoreći da je On Taj koji upravlja svemirom i svime što postoji.

  90. 32:15

    Pa kaže Allah, subhanehu ve te'ala – i kako Allah počinje ajet – kaže: „Kul men jerzukukum mines-semai vel-erd“ – reci, reci, Poslaniče: ko je Taj koji vas opskrbljuje sa nebesa – vama pušta kišu, kišu – „vel-erd“ – i Zemlje, da iz nje izrasta bilje, voće, povrće? „Kul men jerzukukum mines-semai vel-erd, emmen jemlikus-sem'a vel-ebsar“ – kaže: ko je Taj koji posjeduje vaš sluh i vid? Vidite kako Allah, subhanehu ve te'ala, ide malo dalje, pa spominje sluh i vid. Kaže: ko je Taj koji posjeduje vaš sluh i vid?

  91. 32:57

    Zbog čega Allah spominje sluh i vid? Zbog čega nije spomenuo ruku, nogu ili tako dalje? Zbog toga što su sluh i vid, pored upute, najveće, najveće Allahove blagodati. Bi li neko od vas dao vid za cijelo bogatstvo na ovoj zemlji? Sigurno ne bi. Sluh? Sigurno ne bi, sigurno ne bi. Zbog toga Allah, subhanehu ve te'ala, spominje ovdje sluh i vid, sluh i vid, u kojem ljudi uživaju, uživaju u tim blagodatima. „Ve men juhridžul-hajje minel-mejjiti

  92. 33:38

    ve juhridžul-mejjite minel-hajj“ – kaže: ko je Taj ko iz neživog čini da izađe živo, pa iz pšenice, ili od onog zrna, čini da iznikne, da iznikne klas, živi klas; i obrnuto, ko je Taj koji daje da iz živog proizađe neživo – znači Allah, subhanehu ve te'ala, daje da iz onog klasa izađe, izađe pšenica. Kaže dalje Allah, subhanehu ve te'ala: a, kaže, i ko je Taj koji upravlja svime?

  93. 34:19

    I reći će… sigurno će ti odgovoriti, sigurno će odgovoriti da je to Allah. Zbog čega će odgovoriti da je to Allah? Zbog čega su mušrici govorili da je to Allah? Kaže, kaže ovaj… Allah, subhanehu ve te'ala, u Kur'anu: „Ve le in seeltehum men halekas-semavati vel-erda le jekulunnallah“ – kaže: a kada bi ih upitao ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni bi rekli: „To je Allah.“ Pa su mušrici vjerovali da je Allah stvorio ta nebesa i Zemlju, ali su imali problem sa drugim stvarima, koje ćemo spomenuti, inšaAllah, koje ćemo spomenuti u sljedećem predavanju. Kaže Allah:

  94. 35:00

    „Zar se ne plašite Allahove kazne?“ Znate sve ove stvari, a ne obožavate Ga. Znate da je Allah, subhanehu ve te'ala, Onaj koji daje život i smrt, znate da je Allah, subhanehu ve te'ala, Onaj koji posjeduje vaš sluh i vid, znate da je Allah Onaj koji upravlja svime, i pored toga Ga ne obožavate, pored toga Mu sedždu ne činite – veliki problem.

  95. 35:30

    Također, prenosi se u hadisu kojeg prenosi Enes ibn Malik, a koji bilježe, naravno, Buhari i Muslim, kaže Enes: Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – pošto smo ga, kaže, mnogo pitali, mnogo smo ga pitali – kaže, zabranio nam je da ga pitamo.

  96. 35:51

    Zbog čega? Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: prijašnji ummeti, ili prijašnji narodi, su uništeni zbog toga što su mnogo pitali svoje poslanike. Kao i ovo danas: imamo ljude, on dođe efendiju da pita – vjerujte, on zna nekad odgovor, ali samo dođe da pita efendiju, da vidi gdje je efendija, kud je, čije je strane, da ga provjeri, da vidi da nije od nekih što je za [nejasno], ili tako dalje.

  97. 36:22

    Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, zabranio ashabima da pitaju mnogo, da je to jedan od uzroka zbog kojeg su prošli narodi uništeni. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: „O vi koji vjerujete“, kaže, „nemojte“, kaže, „da pitate o stvarima koje vam se, ako vam budu predočene, neće svidjeti.“

  98. 36:53

    Nego čovjek treba da pita ono stvarno što ne zna i ono stvarno što ga zanima, i ono što mu je, naravno, korisno. Pa imate ljudi – pita, pita za svašta, pita neke stvari koje mu nikada u životu neće trebati.

  99. 37:09

    Čovjek treba da pita, znači, ono što mu treba za njegovu vjeru, za njegovu vjeru; a za dunjaluk neka ne pita efendiju, nego neka pita nekog drugoga. A ovaj… pa kaže, kaže Enes ibn Malik: „Pa smo“, kaže, „žudjeli da dođe neko od beduina, od beduina, da pita nešto Poslanika.“

  100. 37:32

    „Pa“, kaže, „kad bi došao“, kaže, „neko od beduina“ – a beduini su, kaže, mnogo bili oštroumni i pametni – „mi bismo se“, kaže, „okupili“, kaže, „oko Poslanika da čujemo šta će da ga pita, da čujemo šta će da ga pita.“ „A“, kaže, „nama je bilo zabranjeno“, a do njih nije došla ova zabrana, nisu čuli za ovu zabranu.

  101. 37:54

    A i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije htio da ih vrati, jer dođe čovjek 500 kilometara, 1000 kilometara od Medine – kako sad Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da ga vrati? Nego mu Poslanik odgovori, odgovori na pitanje. Pa dođe ovaj, kaže, beduin, upita Poslanika, kaže: „Došao mi je, došao mi je tvoj izaslanik, koji tvrdi da si ti poslanik.“

  102. 38:20

    Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Istinu je rekao, ja sam Poslanik.“ E, vidite ovdje sad ono što smo malo prije govorili, kaže: kada bi upitali ove Arape ko je stvorio nebesa i Zemlju, kaže, oni bi rekli, rekli bi: „Allah.“ Vidite razgovor između, između Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ovog beduina.

  103. 38:37

    Beduin kaže: „Muhammede“, kaže, „ko je stvorio nebesa?“ Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Stvorio ih je Allah.“ Kaže: „Ko je stvorio Zemlju?“ Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Zemlju je stvorio Allah.“ „A ko je“, kaže, „postavio, ili ko je učinio da ove planine budu stubovi koji će držati Zemlju, da se Zemlja ne potrese?“

  104. 39:10

    Kaže Poslanik: „Allah. Allah je to.“ Kaže ovaj beduin… znači, ovaj beduin potvrđuje da je Allah, subhanehu ve te'ala, Stvoritelj svega toga. Ali šta hoće od Poslanika? Da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posvjedoči, to jest traži od Poslanika da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakune,

  105. 39:30

    zakune. Kaže ovaj beduin: „Fe billezi halekas-semae ve halekal-erda ve nesabe hazihil-džibal…“ Kaže: „Tako ti“, kaže, „Onoga koji je stvorio nebesa, Zemlju i ove planine“, kaže, „jesi li ti stvarno poslanik?“

  106. 39:47

    Kaže Poslanik: „Jesam, ja sam stvarno, stvarno, stvarno Poslanik.“ Pa vidimo iz ovoga, draga braćo, da je Allah, subhanehu ve te'ala – znači po riječima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i Njegovim riječima koje spominje u Kur'anu – da je On Taj koji upravlja, upravlja svime.

  107. 40:03

    Da je On Taj koji je stvorio nebesa, koji upravlja nebesima, koji upravlja Zemljom, koji upravlja planinama. I u sve ovo čovjek treba, jedan musliman, musliman, musliman, da vjeruje. I ovo su, vjerujte, znači najvažnije, ne – jedne od najvažnijih stvari, možemo reći najvažnije stvari, što se tiče čovjekovog, čovjekovog vjerovanja.

  108. 40:26

    Molimo Allaha, subhanehu ve te'ala, da vas nagradi svakim, svakim dobrom, što ste pomno slušali, što ste došli večeras da se družimo ovdje i učimo o Allahovoj vjeri. I molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nam oprosti grijehe, grijehe naših roditelja, da nas sastavi u Džennetu. Amin, ja Rabbel-alemin.

Model: large-v3-turbo · generisano 25. 10. 2026.. Uočili ste grešku? Javite nam preko stranice za kontakt.